Sva moja slomljena srca

troja

ona.
prije nje nisam znala da toliko mogu voljeti djevojku.
cijelo srce sam ti dala, svoju dušu i svoju ljubav. ti bi mogla nabasati na ovo, ipak čule smo se jučer, ali moj jezik nikad ti nije bio dovoljno lijep da ga naučiš pa ne bi ni ovo razumjela.
bože, ti si tako lijepa. visoka i duge kose, sa drhtavim nježnim glasom i dugim prstima za gitaru. nijedna poslije nije ti bila ni do koljena ravna. pisala si za mene priče, a ja za tebe poeme, na stotine njih. ti si sredina moje životne priče, ali ne mislim te istrgnuti.
obje smo počele u takvoj patnji, obje gladne i željne, tako željne biti sretne jednom u životu. to smo si i davale. sreću u životu.
tvoje šaputanje na francuskom, kojeg sam ipak odlučila ne učiti, često me uspavljivalo, a tvoj britanski naglasak uz moje ime je tako lijepo pristajao.
ti si moja prva prilika da budem svoja na sve načine, ti si mi dopustila da to na sve načine iskušavam svaki dan. to me neizmjerno usrećilo.

žao mi je što sam radila kada si posjetila zagreb, znam koliko si željela doći u moj divni grad. žao mi je i što ti je on pružio svoje kišne dane kada si žurno očekivala njegovu toplinu. dođi nam ovdje opet, moj belgijski cvijetku, dugujem ti čaj u zagrebačkom kafiću.

srce si mi slomila brzo i neočekivano. većinom sam to potisnula jer si time sa mnom prekinula kontakte sa mnom na neko vrijeme i slomila naše zajedničke prijatelje. duguješ mi objašnjenja, ali već sam ti oprostila.

tri slomljena srca