Sva moja slomljena srca

četvera [prva polovica]

ne znam ni kako da počnem opisivati tog đavla i anđela koji si ti. prokleo si mi srce kao nitko drugi. bio si treći istoga imena za kojim sam pala, od sve trojice najgora pošast moga života.
početak je uvijek divan.
upoznalo nas je riđe stvorenje, meni nekad u životu važno, a sada je i ona prokletinja kao i ti. znala sam da smo sa istog područja, išli smo istim autobusom, a dvije godine si stariji od mene. još jedno ljetno dijete koje mi se dopalo, makar više si bio kao proljeće, a gorka jesen i zima podsjećaju me na tebe.
završili smo skupa slučajno, ali bilo je divno. bio si sve što sam poželjela i sve što sam mrzila; stereotipični hufflepuff, absolutni pozitivac, sportaš i glazbenik.
zaljubila sam se tako brzo i tako lako.
prekinuli smo jednako brzo, makar tvoji poljupci bili su mi najslađi; u tami zadnjeg autobusa naše linije. patila sam iznutra dok je tebi trebala stabilnost zbog mature. ostavila sam te da bi uspio u svojoj ambiciji, jer toliko smo se voljeli. ostali smo odlični prijatelji, bez slomljena srca.

i onda, kao bljesak riđe kose, nož sam si našla u leđima: izvan svoga dohvata. čudovište je, skupa s tobom, zabilo ga u moje dubine i probolo me kroz njedra. zar tako lako si me prebolio? nakon samo dva tjedna zamjenio si divne mjesece sa mnom za ljubav one koja nas je upoznala. ona dobiti će svoje poglavlje, nećemo o njoj.
prozvao si me djetinjastom, nezrelom, iako znao si da nemam više um kao dijete. i nije mi žao što pijana sam te zvala iz zagrljaja tvog imenjaka, dok sam se zabavljala u budimpešti, samo da ti kažem da za mene si mrtav. znaj da moji prijatelji su nazdravljali u ime tvoje "smrti".
sretna vam godišnjica, nadam se da lijepa sreća izgrađena je na grobu mog slomljenog srca.