Sva moja slomljena srca

petera

simbolično je, na broj poglavlja mislim, jer ima veze sa tvojim imenom.
tako si mi bila posebna. o tebi pisala sam poeziju, za tebe slikala umjetnine kao nikad. kratka kosa bila ti je divlja i crvena, a usne okusa cigareta i žvake iz petita.
tvoja kožna jakna grijala mi je golu kožu u tramvaju i dok trčale smo za tramvajem. topla su mi sjećanja na tebe, još su svježe urezani mi tvoji dodiri u kožu.
koliko si mi topla toliko si i hladna, jer držale su me tvoje tople ruke ali prelomile su me tvoje hladne riječi. kao da sam ti nitko ponašala si se u međusmjeni i to me strgalo.

makar dala sam ti srce, imam osjećaj da samo si htjela moje tijelo, jer toliko ti se ono dopalo. uredu je to što htjela si ga jebati kao što si mi jebala mozak, sjebala mi mozak. nikad do toga nismo došle jer makar sam zimsko dijete bojala sam se tvoje hladnoće.
toliko si me umarala svojom distancom, svojim zahtjevima, makar kažeš da voljela si me. prekinula sam nam nitne, pustila te da mi stakleno srce razlomiš od cestu na frankopanskoj onog dana kada željela sam te pred školom poljubiti... zar nisi marila što nam je bilo tri mjeseca veze taj dan? pitam gluposti, nije ti toliko stalo.

jebiga, nikada nisi voljela pričati o problemima, a ja sam bila problem. možda je naš kraj bio za nekakav raj jer slomila bi me tvoja matura.

petera slomljena srca