Čim su se svjetla ponovno upalila, Lia Moore poskočila je sa svojeg sjedala. Potrčala je prema izlazu. Znala je da Eduard već večeras napušta New York i htjela ga je vidjeti zadnji put prije nego što se to dogodi.
Istrčala je iz zgrade i okrenula se prema zadnjem izlazu gdje je očekivala ugledati njegov crni autobus.
Bio je tamo. Ulaz u autobus čuvali su dvojica zaštitara u tamno plavim odijelima i crnim sunčanim naočalama.
Prišla je malo bliže. I tada ga je ugledala. Brzim koracima izlazio je iz zgrade, u rukama noseći dvije crne torbe. Kada ju je ugledao, zaustavio se. Spustio ih je na pod te su mu se usne razvukle u, tako poznati tajanstveni poluosmijeh.
„Lia Moore.“ Rekao je, baš kao što je običavao nekada.
„Edurarde.“ Njezin glas bio je puno tiši, a disanje ubrzano od trčanja.
Nekoliko minuta su stajali i promatrali jedno drugoga, nakon čega je on učinio nekoliko koraka prema njoj. U tom trenutku pristigli su Eva i Filip, ali odlučivši ne smetati, ostali su stajati sa strane.
Eduard spusti svoju ruku i obuhvati njome bradu djevojke, na taj način približivši njezino lice svome.
Nagne se i spoji njihove usne u dugom poljupcu.
„Nisam mogao otići i ostaviti tvoju želju neispunjenom.“ Kaže kada se napokon odmakne od nje i uhvati zraka. Zaštitari se nakašljaju, pokazujući da je vrijeme za odlazak.
„Hvala ti što si... Što si mi dokazao da magija postoji.“ Prošapće ona, obuhvativši rukama njegov vrat.
„I drugi put, Lia Moore.“ Malo se odmakne od nje i ponovno uzme svoje torbe u ruke. „I drugi put.“
Pokloni joj još jedan tajanstveni smješak i nestane u crnilu autobusa.
Kada autobus nestane iz vida, do Lie dotrče njezini prijatelji i počnu je uzbuđeno ispitivati. Ali ona ne odgovara. Stoji prekriženih ruku i gleda u dalj, s zadovoljnim osmijehom na licu.
-
Odlučila sam vam odmah napisati kraj, i evo ga!
Onda, što mislite? Ovo je kao sretno-tužan kraj, možete pustiti svoju maštu na volju, možda se tamo Lia Moore i mađioničar sretnu još jedanput? Ovisi o vama ;)
Hvala svima koji su pratili ovu, poprilično kratku priču. Nema vas puno, ali jako sam vam zahvalna. Volim vas <3
Ako možete, bilo bi lijepo da mi ostavite neki komentar, ono, za kraj priče. Bez obaveze. Samo želim čuti vaše mišljenje
I tek sada primjećujem da je ova priča #3 u short stories. omfg what?
BẠN ĐANG ĐỌC
My magician
Truyện NgắnA možda i nije tako pametno zaljubiti se u mađioničara. Ipak može nestati kada god poželi.
