Pedeset deveto poglavlje - BONUS

384 28 0
                                    

Toretov P.O.V 

Gledao sam u nju čim se je pojavila na vratima s Tavrosom. Nisam u vidio samo nekoliko sati, ali imao sam osjećaj kao da je prošla cijela vječnost. Jednostavno sada nisam mogao skinuti pogled s nje. Izgledala je tako lijepo sada. Mjesečina je obasjavala njezino lice, iako je uskoro dolazila zora i sve više svjetla je bilo. Jednostavno u ovome trenutku je bila prelijepa za gledati.

Pročistila je grlo, znao sam da joj je sada polako već bilo neugodno od moje pozornosti, "Tavros mi je rekao da imamo mnogo toga o čemu treba razgovarati. Također imam i ja puno informacija i novih saznanja. "

Skinuo sam sada pogled s nje i pogledao Tavrosa, "Jel vas itko vidio ili pratio?"

Odmahnuo je odmah glavom, "Potrudio sam se da nam sakrijem svaki trag, također sumnjam da je itko primjetio da je napustila dvorac. Nitko nije bio budan."

"Zapravo je. Prije nego li sam došla u sobu susrela sam na hodniku svoju majku. Nije mogla zaspati. Postoji čak i mogućnost da je ona bila budna u tom vremenu kada si došao, ali vjerojatno je bila dolje u kuhinji." , Anabelle je rekla gledajući u Tavrosa. Spustio je pogled na trenutak i uhvatio se za bradu dok je razmislio o tome. Lagano sam tapkao nogom o pod u ritmu dok je razmišljao. Ako je postojala mogućnost da ih je itko vidio, svi smo u nevolji. Veoma je važno da nitko nije bio prisutan, ili u prilici da baci pogled na njih. Svi u dvorcu su znali Tavrosa i lako su mogli shvatiti što se događa. Ovo malo informacija što smo saznali moglo je samo tako propasti u vodu. Bili bi opet na početku. 

Tavrosov glas me trgnuo iz mojega razmišljanja, "Nije nikoga bilo u kuhinji ili igdje na hodniku. Čak i oko dvorca nije nikoga bilo. Što je veoma čudno sada kada razmislim malo o tome."

"Uđite." , tiho sam rekao Nismo mogli o ovako nečemu pričati vani gdje nas se može čuti. Pustio sam ih da uđu i pogledao na brzinu van ima li ikoga. Činilo  se dosta mirno, za svaki slučaj sam postavio par zamki vani. Ako je itko u blizini znati ćemo. Zatvorio sam vrata i pridružio im se za stolom, "A sada, kako misliš da je sumnjivo? Misliš li da su ovo planirali?"

"Moglo bi biti i moguće, ali nisu nikako mogli znati. Osim ako je Vas netko pratio prinče,"

"Znači li to da sam u opasnosti?" Anabelle je tiho upitala. Odmah sam osjetio zabrinutost u njezinu glasu. Ako je u opasnosti zaštititi ću je, svojim životom ako treba. Nitko joj neće prići dok sam ja u blizini i dok se mogu boriti. Još uvijek ne znamo što točno žele s njom, ali moramo saznati što prije. Izgleda da su korak ispred nas u igri, ako ne i dva. Mi još ni ne znamo koja je igra, a gubimo u njoj.

"Ne brini se, nećemo dopustiti da ti se išta dogodi dok smo ovdje." , pogledao sam u Tavrosa tražeći njegov pristanak. Kimnuo je glavom, "Pobjeći ćemo, nećemo ostati ovdje. Jedino tako ćemo biti na sigurnome. Svi mi."

"Nećemo bježati." , rekla je jasnim tonom. Okrenuo sam se prema njoj, "Ne možemo pobjeći. Moramo saznati tko stoji iza ovoga i zašto."

U tom trenutku shvatio sam koliko divljenje imam zapravo prema njoj i njezinoj hrabrosti. Prošla je puno toga, ali ne želi dopustiti svom strahu da je pojede. Bila je željna borbe vidjelo se, također duboko u sebi sam znao da ne bi bježala.

Imala je ponosa u sebi i on joj nije dopuštao da pobjegne od borbe. One večeri kada sam je spasio u njezinom domu, nije se bojala. Nije bježala. Suočila se oči u oči s problemom, iako nije uspjelo kako je zamišljala jer nije imala nikakvih saznanja što je to. Ipak njezina hrabrost nije mogla ostati nezamijećena. Iako se činila kao nježna i povučena osoba imala je tu vatru u sebi koja je oduvijek gorila, nije se dala ugasiti koliko god su se drugi trudili. To će ju upravo i održati na životu. Kada bude stisnuta uza zid, ta vatra će toliko sjati iz nje da nitko neće uspjeti pobjeći. 

"Onda ne bježimo, ostajemo ovdje i borimo se jedan za drugoga."

"Svi za jednoga, jedan za sve." , rekla je s osmijehom. 

Tračak svjetlostiDonde viven las historias. Descúbrelo ahora