Sva moja slomljena srca

šestera

nisam bila ni sigurna jesi li mi slomio srce...

imala sam jedno pravilo. ,,ne zaljubljuj se u ljude iz svoje škole".
a eto, ti svaki dan ove proklete godine sjediš u učionici do moje. jedina dobra stvar je što ne izlaziš iz nje toliko često, a sjediš u zabačenom kutku zadnjeg reda pa te ni sa klupice između naših razreda ne mogu vidjeti.
bilo je lako zaljubiti se u tebe.
nije teško kada netko razumije tvoje riječi i tvoje emocionalno (ne)stanje misliti da su oni kao stvoreni za vas.
uostalom sladak si i živiš mi bliže od 98% ljudi iz naše škole, a ja tako volim vlakove pa sam s tobom rado išla.
moja majka je korijenjem švabica, a njemački mi je dosta dobar, a ti si pola pola... ime i prezime su ti dijasporini, svakako.
shvatila sam da te ne volim toliko kada si rekao da mrziš hrvatski jezik, da te on odbija i da te sputava, što slomilo je moje balkansko srce na sto komadića. još više slomilo ga je kada si samo prestao pričati sa mnom.
a sada javljaš se kada trebaš usluge... i nekad po noći kada ne možeš spavati, jer znaš da ne mogu ni ja. ali na to ne odgovaram više, imam nekoga tko me voli sada. ionako to znaš jer vidjela sam opis tvoje objave koju stavio si netom nakon što sam ja stavila sliku sa svojom ljubavlju.

šestera slomljena srca