Njegove plave oči

4

"Onda idem s tobom." odgovorio je gledajući me svojim sivim očima koje su me iz trenutka u trenutak sve više hipnotizirale..

(...)

Nakon nekog vremena sam se spremila, obukla svoje uske crne traperice, crnu majicu i kožnu jaknu i vratila se u kuhinju gdje sam zatekla Nathana koji još uvijek nije bio spreman. Nije imao majicu i kosa mu je bila neuredna. Iako ga preferiram takvog, bez majice i s neurednom kosom, morala sam na posao i nisam planirala kasniti.
"Zašto nisi spreman?" Pitala sam uzimavši ključeve sa otoka ispred nas. Okrenula sam se prema njemu i primjetila da je bio jako blizu meni. Ponovo mi je prilazio korak po korak sve dok mi se tijelo nije naslonilo na otok, a on je bio samo nekoliko centimetara udaljen od mene.
"Nemam majicu, ona od jučer je natopljena krvlju, osim ako želiš da ju obučem?"
Gledala sam ga nekoliko trenutaka i promatrala njegov sarkastični izraz lica. "Stat ću negdje usput i kupiti ti majicu."
"Super." Rekao je zatvorivši sav prostor između nas i u trenutku u kojem sam mislila da će me poljubiti, odmaknuo se od mene i u ruci držao ključeve svog auta koje je dohvatio s otoka iza mene auta smiješeći se. "Onda idemo."
"Ne, čekaj, ne možeš van bez majice." Rekla sam gledajući ga u šoku. Preokrenuo je očima, uzeo svoju jaknu i zakopčao je prekrivši svoja gola prsa.

(...)

Nakon što sam ga jedva uspjela nagovoriti da ja vozim, došli smo do dućana u kojem sam mu odmah otišla kupiti majicu. Brzo sam ju našla i nakon nekoliko trenutaka se vratila u auto.
"Evo ti." Rekla sam pružajući mu crnu majicu.
Bez da je rekao hvala, skinuo svoju jaknu i hitro navukao novu majicu na sebe.
"Nema na čemu." Rekla sam kako bih razbila tišinu u kojoj se napetost mogla rezati nožem. Na to me samo pogledao svojim ubojitim pogledom i, da pogled ubija, dovoljno je reći da bih bila već odavno mrtva.

(...)

Nakon nekog smo vremena napokon stigli do kafića u kojem sam radila i kada smo ušli sve oči su bile na nama. Točnije na njemu.
"Sjedni negdje iza i glumi da imaš pametnijeg posla nego nadzirati mene." Šapnula sam mu.
Polako je spustio svoju glavu mom uhu i šapnuo svojim dubokim, zavodljivim glasom:"ne nadzirem te, štitim te. Bilo bi odlično kada bi bila zahvalna." Polako se uspravio, pogledao me, i onda sjeo kako sam mu i rekla. Izabrao je mjesto koje je bilo dosta nezamjetno, ali me savršeno mogao vidjeti i ja njega. Skinula sam jaknu i oko sebe zavezala fertun dok je on pažljivo promatrao svaki moj korak. Bila sam zahvalna što nije bilo puno mušterija, ali sam se istog trena bacila na posao i uzimala narudžbe. Nakon što sam završila napokon sam došla i do njegovog stola. "Izgledaš jako sumnjivo samo buljeći u mene cijeli dan bez pića u rukama. Naruči nešto."
"Kava, bez šećera." Rekao je kratko gledajući me u oči. Klimnula sam glavom i okrenula se još uvijek osjećajući njegov pogled na sebi. Slagala sam mu kavu i došla je Darija koja me odmah počela gušiti pitanjima.
"Tko je taj grčki bog i gdje si ga našla?" Pitala me razigrano. Voljela sam ju, ali trenutno mi zaista nisu trebala njezina pitanja. "Imam posla." Izgovorila sam brzo u pokušaju da izbjegnem njezina pitanja, ali bez uspjeha.
"Je li ti on dečko?" Pitala je zainteresirano i, prije nego što sam stigla odgovoriti, Nathan se ponovo pojavio od nikuda, omotao svoju ruku oko mog struka i odgovorio umjesto mene.
"Je."
Pogledala sam ga u šoku dok je on gledao u Dariju kao da nije upravo izgovorio ono što je.
"Um... Nathan i ja moramo pričati, čut ćemo se kasnije." Izgovorila sam brzo prije nego što sam primila Nathanovu ruku i dovukla ga u malu prostoriju koja je služila za odlaganje stvari za čišćenje. Prostorija je bila vrlo mala i jedva smo oboje stali u nju, naše glave su bile tek nekoliko centimetara udaljene jedna od druge. 

"Šta misliš da radiš?" Pitala sam ga sapčući. Na sekundu mu se smješak pojavio na licu, ali ga je brzo maknuo.
"Gle, ionak ću cijelo vrijeme biti u tvojoj blizini, ljudima će postati sumnjivo." Rekao je nezainteresirano, zureći u mene svojim sivim očima.
"Nismo završili ovdje." Rekla sam ljutito i, baš kada sam htjela izaći, Nathan me brzo gurnuo nazad unutra u potpunosti naslanjajući svoje tijelo na moje. Zatvorio je vrata tiho, ali brzo i prije nego što sam ga stigla išta pitati stavio je svoju ruku na moja usta, dok je drugu ruku imao na zidu pored moga struka tako da sam bila zarobljena između njega i hladnog zida. Spustio je glavu do mog uha i šapnuo svojim dubokim glasom:"Budi tiho, oni ljudi koji su nas traže su ovdje, moramo čekati da odu."
Odmah me počela loviti panika, nisam se dobro snalazila u stresnim situacijama, pogotovo kada bih bila u istoj prostoriji s osobom koja me želi mrtvom. Pogledala sam Nathana s brigom u očima što je on odmah primjetio i maknuo ruku s mojih usana kako bi mi stavio pramen kose iza uha. "Sve će bit u redu." Rekao je tiho tako da sam ga samo ja mogla čuti i namignuo mi je na što sam se odmah smirila.
U tom trenutku mi je na pameti bio samo on.

1.6.2019.
<3