Virus Smrti 1.Tražen

1.

Godina: 2039
Lokacija: London(New World Agency)
Vrijeme: 2:46am

Proslo je vec 20 godina od kako je Americka agencija izvrsila hemijski napad na Kinu. U prve dvije godine ljudi su umirali od virusa koji se razvio. U druge dvije godine su prezivljavali virus. Ali su postajali zvijeri! Nisu imali ni jedan trun svjesti. Na njihovim tjelima,krvni sudovi i vene su bile izrazeni. Potpuno crni,kao da su van koze. Oci su bile crne,te su imali nagon za ubijanje. Bili su mnogo nasilni. Velicina tijela im je bila za dva puta veca.Nazvali smo ih nametnici. Kao u nekom filmu. Njihova slina iz usta,nakon ugriza stvara virus. Koji pocinje da djeluje u roku od 1 minute i pretvara vas u nametnike.
U sljedecoj godinu nametnici su poceli da se sire po cijelom svjetu. Razarajuci domove,ubijajuci i zarazivajuci citav svjet. Noc je bila njihov prijatelj. Po danu se nisu snalazili.
Zivjeli su u podzemljima i tamnim mjestima poput kanalizacijskog sistema.

Pored toga,u ovom svjetu postoje i neki gradovi koji su neprobojni. Koji su nova obnavljajuca masa normalnog zivota bez virusa. Jedan od takvih gradova je London!
Kojim upravlja Americka kompanija i agencija New World. U tim gradovima zive normalni ljudi sa porodicama.Koji su na vrjeme evakuisani iz zarazenih sredina. I razni veliki inzinjeri,doktori,naucnici,politicari itd.

A onda! Onda postojimo mi. Imuna generacija!
Nas love! Nas traze! Mi smo im protuotrov!
Nasa krv nije kao krv u nametnika. Nasa krv je imuna na virus te ga pretvara u protuotrov. Nismo isti kao nametnici. Mozemo da kontrolisemo svoju "preobrazbu"
Protuotrov je koristan samo kad je krv uzeta u stanju "preobrazbe" a to je mnogo opasno po zivot imunog zbog neobnovljivog izvora krvi.
Ne zaboravite,postoje i lovci. Oni koji nas ubijaju,jer smatraju da je ovo Bozije dijelo.

Zovem se Lev Ivanov. Nalazim se izolovan u Londonu. U velikom naucno medicinskom centru New Worlda. Moju djevojku Niñu drze sa druge strane blindiranog duplog stakla. Na meni vrse testove. Vid mi je mutan i osjecam se kao da sam drogiran. Gledam u Niñu,ona mi pruza ruku. Doktori su oko nas,u kontimiranim odijelima i veoma su pazljivi. Na oci mi pada mrak.

Budim se...Nikog nema! Prigušeno plavo ultraljubicasto svijetlo mi osvjetljava prostoriju. Doktori su mrtvi. Stakla razbijena. Računari i uređaji unisteni. Nema Niñe. U glavu mi dolazi svaka scena. Tu sam vec 10 minuta onesvjesten. Prenagla reakcija na testove i njihove opijate je ucinila da dođe do mog preobražaja. Ja sam ovo učinio?
Krecem se kroz dugi plavi hodnik. Oslanjam se na zidove i dolazim do lifta. Spustam se u prizemlje sa strahom za život,jer sam učinio nekontroliranu preobrazbu i ugrozio zivote i novi svjet.Vrata se otvaraju. Vec sam se pripremio za smrt. Molim?
Pa ispred nema nikog?
Bio je to lift koji me je odveo na parkiraliste kompanije naucnika. Izisao sam kroz parkiralište i garaže do cuvara. On je bio vec dosta iznenađen kad me je ugledao. Uzeo je pistolj i naredio da stanem. Zbunjeno sam pogledao u njega,preobrazio se i pustio famozni krik imunih. Velikom brzinom sam krenuo prema njemu,ali on je vec povukao okidac i pogodio me. To mi je ukljucilo pericepcije obrane u mozku i povecalo zelju za preobrazbom. Brzo sam ga vec zabio u zid. Bila je to brza smrt. Provukao sam se necujno i neprimjetno do kapija grada. Koje je osiguravala Londonska vojska. Morao sam da se spustim u kanalizacijske odvode i napustim grad.
Ali tamo se nalazilo previše nametljivaca. U tom trenutku vojni dzip je dojurio velikom brzinom. Bio je to jedan od imunih. Jedan od prvih imuni iz Kine nakon napada. Nosio je maramu oko glave i izgledao uvijek spremno za borbu.Zvao se je Lu Chi

-IVANOV! Ulazi ;-rekao je
-Kreni brzo!

Probili smo kapije grada džipom i uputili se u svjet koji je bio razoran. Vojska je pucala za nama,ali dzipovi su blindirani. Poslali su jedan dzip za nama. Prisao nam je sa desne strane i gurao nas u provaliju. Morao sam de reagiram brzo i uzmem neko oruzije. Pronašao sam pušku,ali na žalost prazna. Morao sam da se preobrazim.

-Priblizi me!;-rekao sam
-Ne dolazi u obzir.
-Vjeruj mi!

Preobražen sam kroz vrata,kojih ni jedan dzip nema,vozaca drugog dzipa uhvatio za ruku i sve snage pocupao vani. Ispao je pod tockove oba dzipa. Uspijeli smo skrenuti,a drugi dzip je pao u provaliju. Uspijeli smo da pobjegnemo.

Svanjavala je zora,pa smo mogli da vidimo nametljivce kako se uvlace u svoje jazbine. Zamislite,svjet je poceo da nestaje. Jebena apokalipsa!

-Gdje je Niña?;-upitao sam
-NW ju je odveo u Americki sigurni dio.
-Kako? Da li je ziva?
-Doktor Wilson ju je odveo kad su imuni poceli da gube kontrolu.
-Svi imuni su gubili kontrolu?
-Da! Ti si posljednji izisao iz izolacije.
-Da li je Niña gubila kontrolu.
-Ne! Ona je nosioc virusa! Zato su je i odveli.

Nosioc virusa je mogao da obnavlja krv. I vrjedio je vise od svih imunih. Ali Niña meni vrjedi mnogo,mnogo više. Ona je moja djevojka,te smo jedini ja i ona prezivjeli virus u nasoj sredini u Rusiji.Moj pogled je ostao prazan u ciku zore.Dok smo ulazili u sklonište "Otpor 5" gdje se nalazilo jos 20 imunih. Raspalog svijeta sa pogledom na prostranu pustoš i aramagedon.

Imali smo radio veze i komunicirali smo sa bazama drugih imunih a ujedino i trazenih kao nas po cijelom svjetu. Svi imuni zele da stvore vojsku i odbrane ono sto im je ostalo. Tako je i meni samo Niña ostala.

Uskoro:

"Otpor" Krece na put da spasi Niñu od NewWorld Agency(NWA).
Sastaju se sa Americkim "Otporom 1" i krecu u borbu sa NWA,nametnicima i religioznim lovcima na Imune. Lev Ivanov na putu pronalazi Sestru i njenog sina od 10 godina koji je također imunu i nosioc virusa.