Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

9.

Helena

Pogledam u automat na koji sam naslonjena već pet minuta. On ne misli doći. Bijesno se odvojim od automata. Pogledam u svoju ruku u kojoj je par kovanica, zatim podignem pogled prema automatu. Neka se jebe. Stavim kovanice na vrh automata, te ljutito odem pravac u svoju sobu. Prvo me pipka, a onda me moli za poljubac da bi me na kraju izbacio čim se pojavi njegov prijatelj. Bijesno potegnem kvaku sobe. Zalupim vratima. Prođem rukama kroz, sad već suhu kosu.

„Što ti je?“ Odskočim kada začujem Bein piskav glas. Okrenem se prema njoj s rukom na grudima.

„Nemoj mi to raditi.“ Upozorim je. Maleni smiješak mi se razlije po licu. Zabrinuto stoji par metara dalje od mene s crnom torbicom u ruci.

„Što ti je, Hel?“ Zabrinuto upita. Ne odustaje.

„Ma ništa. Ovaj.. bila sam na automatu i shvatila da nisam uzela dovoljno novaca pa sam trčala natrag, hah“ Na brzinu sam smislila najgluplju laž ikada. Stavim jedan pramen kose iza uha. Bea mi se približi nježno me gladeći po ramenu. Nasmiješi mi se prijateljski na što joj ja odvratim istim smiješkom.

„Hajde sa mnom na tulum.“ Spontano raširim oči.

„Molim? Mislila sam da si već na tulumu kod Lucije?“ Zbunjeno je upitam.

„Da, ali zaboravila sam torbicu pa me Mislav doveo natrag po nju. Znaš mene, uvijek se spremim do pola.“ Nasmiješi se, a zatim zašuti čekajući moj odgovor, no ja joj ne odgovorim. I dalje sam ljuta na Thomasa, a znam da će on zasigurno biti ondje. Ali neću zbog njega uskratiti sebi život. Neka vidi da mi nije važan i da me nije povrijedio. Tako i onako on je za mene i dalje samo stranac. Potjeram svaku moguću lošu misao iz svoje glave, te radosno kimnem glavom.

„Znaš što!? Idem!“ Veselo uzviknem na što Beatris zacvili.

„Napokon! Zabavna Helena se probila iz kože uštogljene Helene!“ Prasnemo obje u smijeh na njezinu izjavu. Povuče me za ruku do ormara. Pruži mi kratku crnu minicu i majicu koja mi jedva doseže do pupka. Bez protivljenja prihvatim njezin prijedlog. Čak joj dam da me našminka i sredi frizuru. Ne volim to, nije moj đir jednostavno, ali opet želim izgledati drugačije ovu noć. Kada sam se pogledala u ogledalo bila sam neprepoznatljiva. To je bila ona tražena promjena. Nisam se mogla prestati gledati u ogledalo. Bea me učinila novom osobom. Zadovoljno ju pogledam, a ona se radosno cereka. Brzo izađemo iz sobe. Uputimo se prema parkingu jer Mislav zasigurno ludi koliko nas je čekao. Crni BMW se ubrzo našao ispred nas. Mislav je spustio prozor dobacivši nam zajedljivo.

„Dobro je da vas nisam džabe čekao.“ Kaže pritom aludirajući na našu odjeću. Pogledam u Beu, te zajedno u isto vrijeme preokrenemo očima na njegovu izjavu. Ona krene do suvozačevog mjesta, a ja potegnem kvaku auta i vrisnem kada ugledam Thomasa. Jebem mu miša. Odmahnem glavom pogledavši ga opet. Jebem mu i zatamnjena stakla. Bea je već u veliko sjedila na svome mjestu zbunjeno okrenuta iza gledajući u Thomasa koji sjedi točno iza Mislava i mene koja ga vani nijemo promatra.

„Mislim kako ti je to mjesto zauzeto.“ Provokatorski kaže Mislav na što se meni bijes samo još više poveća.

„Nemoj reć', Sherlock!“ Bijesno zalupim vratima, pa odmarširam do druge strane. Prije negoli uđem, prođem rukom kroz kosu, udahnem, a zatim otvorim vrata i smjestim se na zadnjem sjedištu iza Bee. Ljuta sam, a ova noć nije ni započela kako treba. Osjećam njegov pogled na sebi. Taj jebeno slatki plavi pogled. Mrzim ga zbog toga što me pridobio samo tako. Prepustila sam mu se i, jebote, to je takva greška. Pa pogledaj me! Počela sam ići na tulume, oblačiti se ovako, psovati, dopustiti da me dira tamo gdje ne bi trebalo. O moj Bože, pa ja sam postala njegova igračka. Mama bi po ludila kada bi me vidjela ovakvu.