Godina 3567.
Došao je kraj. Civilizacija je došla do vrhunca tehnologije. Automobil lete nema plaža nema igrališta, a ljudi kao da nepostoje i nepoznaju se. Jedini još uvijek znam crtati znam što je papir i knjiga, a mojim vršnjacima je bitniji mobitel nego znanje. Moj pra, pra, pradjed je uvijek kroz obitelj prenosio svoj stari radio. S koljena na koljeno.
Radio je stigao sa mog oca pa na mene.
Uvijek su mi roditelji govorili da kad bi pra, pra, pradjed došao kući sa posla dok je bio mlad svaki put bi se sa tim radiom zaključao u sobu. Nisu znali što radi ali govorili su da nije izlazio satima iz sobe. Zanimalo me što je toliko bilo važno u tom glupom starom radiu pa sam se ja isto zaključao u sobu s tim istim radiom.
Izgledao je kao običan radio. Nisam znao što je tako zanimljivo kod njega.
Probao sam ga upaliti ali nije mi
uspjelo. Pitao sam tatu dali zna islšta o tome kako se pali ili kako se rabi on je rekao da to nije samo običan raddio. Rekao mi je samo to. Malo čudno.
Vidio sam na dnu radia ključanicu.
Pomislio sam da možda u kući imamo
neki ključ koji bi mi mogao pomoći.
Prekopao sam cijelu kuću, a ni traga ključu. Nisam znao što da radim a jeko me zanimalo što bi se desilo kad bi to otključao. Još sam malo pogledao radio i slučajno sam stisnuo neki gumb na njemu. Kad sam stisnuo taj gumb iz male rupice na radiu je ispao ključ koji sam tražio. Napokon uzeo sam ključ i stavio sam ga u ključanicu.
Okrenuo sam ključ i cijeli radio se počeo treskati i padatisa stola.
Primio sam ga čvrsto i odjednom radio me usisao u sebe! Vrištao sam ali ništa se nije čulo. Odjednom pojavio sam se na nekoj ulici malo sam se okrenuo razgledao i začudio se. Nije bilo modernih zgrada i letećih
aota. Ljudi su hodali ulicama i pričali su jedni sa drugima. Došao sam do jednog čovjeka i upitao sam ga koja je godina. Čovjek mi je sa čuđenjem odgovorio da je 1985. Ukipio sam se kao kamen i nisam znao što da radim.
Nakon nekog vremene smirio sam se i odlučio sam da malo prohodam ulicom. Gledao sam oko sebe i nisam mogao vjerovati. Djeca su se vani igrala ljudi razgovarali, a automobili
se se vozili po cesti. Prolazio sam ulicom i osjetio svakakve lijepe mirise. Ušao sam u neku prostoriju koju su ljudi nazivali pekara. Tamo su neke žene pekle nešto što su nazivali
kruh. Probao sam malo tog kruha i imao je božanski okus. Pitao sam samog sebe što radim ovdje i zašto sam baš je sad ovdje. Bio sam uplašen
bio sam sam. Nisam znao što da radim. Nisam znao kako da se vratim doma.
Posvuda su bili naljeplijeni neki papiri na kojima je bila reklama za neki koncert LIVE aid. Danas je trebao nastupati neki bend Queen. Zanimalo me to pa sam otišao na nastup. Nastup je pio u nekoj volikoj zgradi zvanoj stadion. Taj stadion se zvao Wembley.
I napokon stigao sam i nastup je počeo.
Ta grupa je bila na nekoj podlozi koju zovu pozornica. Grupa je počela svirati zaraznu melodiju pjesme Radio ga ga. Kad je pjesma počela
i krenuo sam se tresti. Moja usta su sama krenula pjevati iako nisam znao riječi pjesme. Srušio sam se. Probudio sam se doma. Kraj mene je na krevetu bio radio. Zapitao sam se što se
dogodilo. Mislio sam da je san. Upalio
sam radio i krenula je zarazna melodija. To je bila Queenova pjesma
Radio ga ga. Nisam mogao odolijeti.
Usta su mi krenula pjevati...
