Ovo je priča o djevojci koja pokušava doznati zašto su joj tajili tko je nakon što je doživjela strašan pad i amneziju od koje se još uvijek oporavlja. Usprkos svim problemima bitno je nikad ne odustati što je poanta ove priče.
___________
Ovo je mo...
-Vauuu!!! Konačno sam ovdje!- Uzviknula sam kad smo se zaustavili ispred velike staromodne zgrade. Naime ta zgrada nije bila bilo kakva zgrada već moja buduća škola.
/Ja sam Christina White. A ovo je priča o tome kako sam spoznala pravu sebe./ Ovo sam ja:
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
-Hajde sada Chris što čekaš znam da ti je ovo san još od kad si bila beba.- Rekla je mama kad je vidjela moj zamišljeni pogled.
-No dobro sad mama nemoj pretjerivati.- Zacrvenila sam se.
-Hahaha bez brige sve znam.- Namignula mi je dok je otvarala vrata auta.
I tako je sve započelo mama i ja smo odnijele moje torbe u sobu u kojoj bih morala ostati do kraja semestra. Naime ova škola je bila po dosta udaljena od mog rodnog grada pa sam bila prisiljena provesti ovaj semestar u školskom domu koji se nalazio u blizini škole. Mama je još neko vrijeme bila tamo sa mnom jer je morala srediti još neke stvari s ravnateljicom.
/O i da vjerojatno nisam napomenula, ali ovo nije bila bilo kakva škola ovo je bila škola u kojoj su učenici… pa dobro istina imali smo normalnu nastavu(kao i u svakoj drugoj školi), no ipak je nešto bilo drukčije. Ovo je također bila škola u kojoj se učio balet. Sigurno se pitate kako, no za to objašnjenje ćemo još imati vremena./
-Chris ljepotice moja. Nadam se da će ti se snovi koje si si zacrtala ostvariti i da nećeš zaboraviti na nas.- Ovo zadnje je rekla malo oštrijim glasom te me poljubila u obraz.
-Ne moraš se brinuti mama javit ću vam se kad god stignem. Dajem ti svoje obećanje.-
Zagrlila sam mamu što sam jače mogla, no na kraju je došlo vrijeme da ju pustim. Gledala sam kako ulazi u taj crveni BMW. Bila sam na rubu suza kad sam ju gledala kako odlazi… Bila je sve dalje i dalje, dok joj se od jednom trag nije u potpunosti izgubio.
