Između četiri zida mračne zatvorske ćelije čuju se jauci,bol.Preklinjanje momka za slobodu postalo je nepodnošljivo..Kajanje.Kada bi mogao vratiti vrijeme sigurno nebi učinio neke stvari,.Ali njegova naivnost ga je izdala.Nema nazad,nema spasa.Sada on ima bol koju je i on nanosio drugima.Bog gleda,i uzvraća istom mjerom.Mladić shvata da greška koju je počinio nema opravdanje.I za čudo,on se ni ne trudi pronaći ga.Lice krije od svjetlosti.Strah,jedino što on osjeća je strah.Strah da će mu se desiti sve ono što se desilo njegovom bratu...Grize ga savjest zbog grijeha kojeg je počinio.Nema mira noćima,jer ga noćne more proganjaju.Njegova koža mu je postala tjesna.Naprosto želi iskočiti iz nje.Nevini mladić koji bi učinio sve za NJU sada je postao siroče.Ljudi ga sažaljevaju ali i mrze.Mnogi od njega okreću glavu.Niko ne želi da mu dođe u posjetu,da ga obiđe i vidi da li je dobro.Samo stražari koji mu donose hranu i piće mogu da ga vide.Hladni zidovi su jedini njegovi prijatelji.„Molim vas“ tiho se začuje glas iz pršnjave ćelije.“molim vas“ ponavlja.Stražari se samo pogledaju i okrenu glavu.
Okej.Uvod je tu.Sad,vote,komentar,nema uvijeta...
