Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

23.

Beatris

SOS, moja soba, odmah!!    

Pošaljem poruku svima koji su u ovome kaosu. Helena je trebala biti silovana, ali se silovatelj nije smio otkriti. Glupi Thomas je sve uništio. Baš ju je trebao tražiti. No, nema veze. Luka je jedini koji može nadrapati. Za nas ostale nemaju dokaze. Ponosna sam na sebe. Smislila sam još bolju ideju. Ako ju silovanje nije odvojilo od Thomasa onda ovo mora. Sjednem na krevet čekajući ekipu. Sviđa mi se kako sam sve osmislila. Zašto mi ova ideja prvo nije pala na pamet? Nadam se da se Helena neće vratiti brzo i zateći nas sve ovdje. To bi izgledalo previše sumnjivo. Ali ona je slijepa glupača i sigurno neće shvatiti da je ovo okupljanje samo da se njoj napakosti. Mislim.. žao mi je, ali to dobiješ kada se petljaš s osobom koja je već u vezi. Nakon dobrih dvadeset minuta čekanja u moju sobu upadaju Mislav i Lucija. Stresla sam se na samo otvaranje vrata jer sam već pomislila da je Helena.

„Dobro, koliko vama treba?“ Bijesno upitam ustajući se s kreveta. Prekrižim ruke na grudima. Buljim u njih sa skupljenim obrvama. Oni pognu glave pokušavajući izbjeći kontakt očima sa mnom. „No, gdje je Luka!?“ Dreknem. Rukama ljutito lupim o svoje bokove.

„Na putu ovamo, valjda.“ Progovori Mislav. Udahnem duboko kako bih se smirila. Samo ja mogu dobiti ovakve zagušljive prijatelje. Rukom se primim za čelo pokušavajući se umiriti. U sljedećim minutama Luka zadihano upada u sobu.

„Oprostite, išao sam biciklom pa mi je duže trebalo.“ Kaže u stankama udišući svježi zrak u pluća.

„Gdje ti je auto, zaboga!?“ Upitam ga.

„Sestra ga je posudila.“ Udaljio se od vrata na kojima je bio naslonjen. Mislav sjedne na Helenin krevet gledajući me šutke. Lucija prekriži ruke na grudima isto šuteći. Ja se, s druge strane, pokušavam sabrati. S kakvim se to ja ljudima družim.

„Dobro, zašto si nas zvala?“ Mislavov glas prekine nastalu mrtvu tišinu. Okrenem se prema njima. Znala sam da kada ovaj plan kažem naglas više nema povratka. Sada je vrijeme da odustanem. Ali ja sam poznata po tome da ne odustajem tako lako. Moja prijateljica, moja Chiara pati. Pati tamo bez Thomasa. Moli se svaki dan da se vrati što prije u Ameriku, da bi se na kraju pojavila Helena i sve uništila. E pa, bome ne ide to tako. Sada će Helena patiti kao što Chiara pati. Još jednom duboko udahnem dopuštajući atomima kisika da uđu u moja pluća.

„Imam novi plan kako razdvojiti Helenu i Thomasa.“ Zadovoljavajuće kažem. Licem mi se proširi neodoljiv smiješak. Možda više nalik nekome zlikovcu kada smisli osvetu, no i to mi se sviđa.

„Jesi li normalna, Bea? Nema šanse da sudjelujem u još nečemu takvome nakon onog silovanja. Helena će me prijaviti. Mogu završiti u zatvoru ili još gore Thomas me može ubiti! Jesi li vidjela kako je popizdio onaj dan u parku?“ Luka propjeva. Dignuo je uzbunu i unio mi je nemir. Prekorim ga pogledom. Napravim par koraka prema njemu. Podignem pogled prema njegovom. Možda sam sitna, ali sam zato dinamitna.

„Možeš se slobodno okrenuti i izaći odavde. No to ti donosi veću mogućnost da završiš u zatvoru. Ako nam pomogneš u ovome..“ Teško uzdahnem. „Onda ću urazumiti Helenu da ne podiže tužbu protiv tebe. Ti biraš.“ Opuštajuće slegnem ramenima. Njegov pogled je bježao s moga na Mislavov, a s Mislavova na Lucijin. Njih dvoje se nisu htjeli miješati u Lukinu i moju konverzaciju. Gledala sam prodorno u Luku. Gledala sam ga kako guta ogromne knedle. Kako vrišti iznutra jer ne zna kako postupiti. On je naivna pička koja će učiniti sve kada mu to narediš ili, u ovom slučaju, zaprijetiš.

„Koji je plan?“ Na kraju izusti. Ispustim jedan zadovoljni, ali u isto vrijeme i podrugljivi smijeh. Sretna time što je pristao okrenem mu leđa, te se vratim do svoga kreveta. Kada se opet susretnem s njihovim zastrašujućim licima neki neobjašnjivi osmijeh zatitra na mome licu.

„Pa.. načula sam da je Thomas pridobio curu i da joj je noć učinio još boljom. Priuštio joj je bolju zabavu od one tvoje, Luka.“ Njihovi izrazi lica bili su za umrijet od smijeha. Nisu imali pojma o tome. Ironično, jer im se to događalo upravo ispred nosa. Bar Mislavu je. Lukine oči su se iznenađeno raširile, a Lucija je zbunjeno pomaknula ruku sa svojih usta. Iskreno, bilo mi je zadovoljstvo gledati ih ovakve.. izbezumljene.

„Da, znam.“ Pogledam u Mislava. „Bili su preglasni pa je Nela pozvala Heleninu mamu da dođe i riješi stvar." Mislav progovori s isprepletenim prstima na ustima dok je s laktovima naslonjen na koljena. Ovome se nisam nadala. Zašto bi Nela to učinila? Oči mi se automatski rašire kada me još bolja ideja lupi u glavu.

„Možemo zamoliti Nelu da..“ Započnem, ali me Mislav naglo prekine.

„Ne! Nećemo uvući moju sestru u ovo.“ Ustane se, a onda mi se približi stavljajući svoj dlan ispred mene time mi dajući do znanja da nju ne uvlačim. Kimnem glavom razumno jer je ona još uvijek maloljetna i bolje je da nije u ovome.

„Okej.“ Tiho progovorim.

„Uglavnom.. pošto se Helena, očito, dala Thomasu to znači da će mu se dati opet.“ Lucija zbunjeno pogleda u dečke, a onda vrati pogled na mene.

„Što točno ciljaš?“ Upita malčice preplašeno.

„Trenutno je u onim danima u mjesecu. Ja želim da ti.“ Uperim prstom u Mislava. „Želim da se ušuljaš u Thomasovu sobu, ili gdje god već to drži, i da mu probušiš sve kondome.“ Njegove oči se spontano rašire. Zjenice postanu još veće od momentalnog šoka. Ne šalim se s ovime. Smrtno sam ozbiljna. Želim da se ti kondomi probuše i da to shvate prekasno.

„Ali mogućnost je da..“ Javi se Lucija s prigušenim glasom. Odvratim pogled od Mislava na nju. Ošinem je pogledom.

„Da, znam kakva je mogućnost. Baš to i želim, Lucija.“ Zarežim. Prosikćem. Neće mi se valjda sada svi smekšati? Sada kada ih najviše trebam. Ne mogu sama biti u ovome. Ne sada. Smislila sam tako dobar plan i moram ga pretvoriti u djelo. Ruke mi lagano počnu drhtati, a oči suziti kada shvatim da su na rubu da odustanu. „Dajte ljudi, ne možete se sada povući. Nemojte me ostaviti.“

Počnem doslovno jecati. U ovome trenutku sam ih preklinjala za pomoć. Bila sam očajna. Nisam mogla vjerovati koliko očajno zvučim. No.. znala sam da ću ih jedino tako pridobiti. Ruke su mi se tresle kao lude. Kao da imam neki napadaj. Gledali su me tako šutke par minuta. Promatrali su me kako plačem i kako se tresem, kako ih molim za pomoć. U sljedećem trenutku sam osjetila dvije snažne ruke oko svojih ramena. Glavu mi je prislonio na svoja prsa.

„U redu, napravit ću to.“ Mislavov tihi i nježni glasić je našao put do moga uha. U tome trenutku su suze nestale, drhtaj je prestao. Podignula sam glavu prema njegovoj.

„Stvarno?“ U nevjerici sam upitala.

„Što si imala na umu?“ Odvojim se od njegovog zagrljaja. Prstima prođem ispod očiju tapkajući podočnjake kako bih si maknula razmazanu maskaru. Popravim haljinu, te pročistim grlo.

„Ovako.. Luka i ja ćemo dogovoriti kavu s Helenom i Thomasom da riješimo slučaj oko tog silovanja. Pokušat ćemo je ušutkati. A za to vrijeme ćete ti i Lucija pronjuškati po njegovoj sobi i naći te kondome, a onda ih probušiti. Jasno?“ Upitam ih ozbiljnim tonom glasa.

„Ali što ako je jedan od onih tipova koji nosi kondome u novčaniku?“ Bojažljivo upita Lucija. Glas joj je bio tako krhki i tihi. Nitko nikada ne bi pogodio da je to Lucija. Zvučala je preplašeno.

„Vjeruj mi, nije.“ Na njezino pitanje odgovori Mislav.

„Dogovor?“ Upitam ih.

„Dogovor.“ Odgovore jednoglasno kimajući glavama. Ako ovo ne upali onda ne znam što hoće. Ali čak ako i to propadne ja neću odustati. Uništit ću ih. Jer to između njih nije ljubav. To je samo čista požuda. Thomas jedino osjeća ljubav prema Chiari i nikome drugome.