Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

25.

Lucija

Strah je nešto što ja nikada nisam osjećala. Pa čak ni kada mi se obitelj počela raspadati. Čak ni tada ja se nisam bojala. Niti preseljenje iz Italije u Hrvatsku mi nije bilo strašno. Sve sam to podnijela. Imala sam petnaest kada su se moji roditelji odlučili rastati. To je doba previše osjetljivo i takvu činjenicu dosta djece teško prihvati. No, ja s druge strane sam to dobro prihvatila. Nisam se bojala nove države jer sam hrvatski znala kao materinji. Moja majka nikada nije zaboravila otkuda potječe i htjela je da i ja znam otkuda sam. Svašta sam prošla u ovih svojih dvadeset godina života i nikada se ničega nisam bojala kao sada. Sada jedva dišem od straha. Ruke su mi prilijepljene za volan, a pogled zakvačen na cestu. Bojim se onoga što sam mislila da nikada neću. Bojim se budućnosti. Bojim se Beatris. Nikada nisam mislila da je u stanju napraviti ovakvo nešto. Nisam znala koliko je spremna daleko ići s nečime što si je zacrtala. Ona želi uništiti Helenu, a ja joj u tome svjesno pomažem. Možda će ovo zvučati bezobrazno, ali me nije briga za Helenu već za mene. Kada sam uvidjela za što je sve Bea sposobna što li će tek napraviti kada sazna za mene i Mislava. A da stvar bude još gora donji dio trbuha mi govori da smo Mislav i ja napravili nešto užasno loše. I ne samo trbuh, javljaju se tu i drugi simptomi. Kao na primjer jutarnja povraćanja, kašnjenje menstruacije, natečenost. To traje već neka tri tjedna. Mislim na simptome. Mislavova i moja avantura traje par mjeseci. Znam kako bi neki ljudi rekli kako sam glupa jer već skoro mjesec dana ignoriram uvelike vidljive simptome, ali jednostavno se nisam htjela pomiriti s činjenicom da je mogućnost da sam trudna. Ignorirala sam to jer nisam vjerovala u to. Sada vjerujem više nego ikada i bojim se više nego ikada. Jer znam da ako to dijete u meni stvarno postoji onda smo oboje nagrabusili. Kada za to Beatris sazna svima se ružno piše. Ne znam uopće kako to reći Mislavu. Jesam li ja uopće spremna postati majkom? Na tu misao se duboko zamislim i trunčicom nepažnje pustim volan.

„Lucija, pazi malo!“ Mislav zgrabi volan vrativši auto u zadanu traku. Saberem se. Vratim se u realnost. „Želiš da poginemo?“ Duboko udahnem. Odmahnem glavom na njegovo pitanje. Nećemo poginuti, prije će nas Bea ubiti.

„Lijevo.“ Mislav me podsjeti na skretanje u njegovu ulicu. Parkiram auto u njegovo dvorište, te izađemo iz istog. Ruke položim u zadnje džepove svojih traperica. Nisam sigurna želim li ovo napraviti. Ali nemam izbora. Bea nas sve drži u šaci. Ima kontrolu nad svima nama. Odustanem li ili, ne daj Bože, okrenem se protiv Beatris pokopat će me živu.

„Misliš li ikada ostaviti Beatris?“ Upitam Mislava dok se penjemo stepenicama prema, pretpostavljam, Thomasovoj sobi.

„Kakvo je to pitanje?“ Okrene glavu prema meni. Pogled mu se smrači, a obrve skupe.

„Zavlačiš li me?“ Nije odgovorio. Sada već ljutito sam ga pratila u stopu. Čula sam samo njegov težak uzdah. Izvadio je ključeve iz džepa tražeći onaj pravi. „Mislave, pitala sam te nešto?“ Povisim ton glasa u nadi da ako budem zvučala snažnije i upornije možda mi iskreno i odgovori.

„Ne možemo sada o tome, Lucija.“ Proreži kroz zube.

„A kada ćemo onda, ha Mislave? Već joj mjesecima to planiraš reći, a nikako da joj kažeš! Što sam ti ja? Igračka?“ Brzo se okrene prema meni primajući me za ramena.

„Gledaj Lucija, ne mogu joj sada ništa reći. U kaosu je zbog Chiare.“

„I ja sam u kaosu, Mislave. Samo ti to ne vidiš. Trebam znati istinu.“ Zaskvičim. Ne mogu biti druga cijeli svoj život. Volim ga, ali ne mogu trpjeti to da me zavarava. Neću si to dozvoliti.

„Reći ću joj. Čim ovo s Thomasom i Helenom završi, obećavam.“ Ne znam zašto sam mu opet odlučila vjerovati. Popustila sam mu po tko zna koji put. Okrenuo mi je leđa. Otključao je vrata te ušao, a za njim i ja. Odlučila sam ovu ludnicu od ljubavnog trokuta ne vući još dalje.