Kroz život nikad nisam voljela ništa lažno. Voljela sam iskrenost ma kakva ona bila, ali je malo ljudi bilo iskreno u mom životu. S početkom u srednju školu jedina osoba s kojom sam mogla biti iskrena do srži je bila Bojana.
Postavši njezina prijateljica nakon završetka srednje škole zaposlila me u kuhinju. Znala je za moju ljubav prema jelima, hrani i kolačima, zato su me njezin ujak i ona zaposlili baš ovdje.
Darko. Darko je bio samo sedam godina stariji od mene i njezin ujak koji je, zahvaljujući Bojani, bio i više nego korektan prema meni.
Moje misli o njemu su bile sve samo ne čiste. Svaka djevojka koju sam susrela s njim me činila depresivnijom. Znala sam da ja nikada neću biti na njihovom mjestu. Zato sam se danima pokušavala otrgnuti od te ljubavi prema njemu. Moje sanarenje je bilo prekinuto onog trenutka kada sam vidjela Lidiju s njim u zanosu.
Znala sam da je to moj kraj, on nikada nije pokazivao znakove ljubavi prema meni, umišljala sam sama sebi što je bio najveći problem. Ponekad tako jako idealizujemo osobu da kasnije odvikavanje bude prebolno. Uvijek je bio fin i pristojan prema meni, upućivao mi je komplimente iako je znao da smo nas dvoje dva svijeta različita.
Njega se njegova porodica odrekla, viđaju se samo od Božića do Božića, dok ja imam dobru porodicu koja se bori. Nas šestoro u kući bilo bi i previše za održavanje zato sam se ja odselila u stan kom plaćam kiriju.
Spas sam vidjela jedino u njegovim zelenim očima i visokoj pojavi. Bila sam kao mali zamorac pred tim zabavnim rusom Aleksejem. Imala sam svega pedeset kilograma i metar šezdeset visine. Dok je on imao duplo više težine i trideset četiri centimetra visine. Baš velika razlika.
Svojim humorom je micao misli s Darka kojeg sam sve više izbjegavala. Ne mogu reći da se i dalje nisam znala uhvatiti kako razmišljam o njemu i plačem nad našom nesuđenom sudbinom, ali to je istina. Bijedna istina.
I ovaj dan mi je isti kao svaki, probuditi ću se i otići na posao, Bojana će doći i pozdraviti se s nama i onda otići s Borisom. Sretna sam zbog nje, ako iko zaslužuje sreću ona je zaslužuje. Težak i trnovit je put do nje, a njih dvoje su ipak uspjeli. Razmišljat ću o Darku, moje misli će se prebaciti na Alekseja onog trenutka kada uđe ovdje i kaže mi :"Gdje si sunašce?"
Moje misli će biti kao kaša, iako sve rijeđe razmišljam o Darku, a sve više o Alekseju ni ta ideja mi se ne dopada. Kada završimo s ovom farsom on će otići od mene, neću imati priliku poljubiti te usne lagajući da je Darko iza ugla. Neću imati šansu dodirivati tu smeđu kosu jer će je dodirivati neka druga žena.
A za sve to sam ja kriva. Ja - Ivana. Moja stidljivost i moja šutnja.
A/N
Kako vam se dopada početak?
Ivana i Aleksej u akciji😙 s njima nastavljamo kada završim Bojanu i Borisa, imam još dva nastavka njih.
