Budućnost

Svjetlost je polako razbijala tamu kada se petero spustilo na tlo. Njihova letjelica, njihovo utočište i njihov svijet postala je mala mrlja na nebu. Mogli su je vidjeti pokraj razbijenog Mjeseca. Crna boja pretvarala se u plavu, a sunce na istoku postepeno izlazilo.

Polako su gazili po blatu, plitkim močvarama i niskim stijenama. Zvuci njihovih disanja dopirali su na sve strane. Da nisu na leđima nosili boce s kisikom, već bi ležali negdje na nepristupačnom tlu.

 „Delta 1, ovdje Amandus 4, čujemo li se?“ začuo se muški glas u slušalicama svih petero.

„Amandus 4, ovdje Delta 1, čujemo se glasno i jasno“, rekao je vođa u sivom kombinezonu. Ostali su ga oprezno slijedili pazeći da ne nagaze na oštre predmete. 

„Kakvo je stanje?“

Vođa na tlu je upalio kameru na kacigi. „Amandus 4, dobivate li sliku?“

„Delta 1, primamo sliku s planete.“

„Ne očitavamo znakove života“, rekao je vođa dok je s malim crnim uređajem u ruci skenirao okolinu. „Međutim, postoje ostaci koji dokazuju da je planet nekoć bio naseljen. Tko god da je živio ovdje, odavno je otišao.“ Duboko je udahnuo te zastao na trenutak. „Ili je bio prisiljen otići.“

Unatoč sve snažnijoj svjetlosti, četvero iza njega držalo je svjetiljke u rukama. Sa strahom su  promatrali najnoviji otkriveni planet.

„Očitavam mnogo raznovrsnog otrova u zraku“, rekao je vođa. „To objašnjava zašto većinom prevladavaju pustinje. Zna li se o kojem je planetu riječ?“

Muška osoba, koja je fizički boravila u letjelici, a vizualno preko velikog zaslona na tlu, putem računala pokušavala je ustvrditi odgovor na postavljeno pitanje. „Trebat će mi određeno vrijeme.“

„Primljeno na znanje. Ostat ćemo ovdje do zalaska sunca. Prema procjenama do tada imamo još 0,7 palana.“

Petero u sivim kombinezonima uzimalo je razne dokaze s tla, istovremeno se pitajući kakva su se bića nekoć kretala mističnom okolinom, kada se to zbilo i što im se dogodilo. 

Oprezno su tapkali po ostacima planeta na kojem je nekoć bilo života. S povremenim pojačanjem vjetra imali bi probleme pri kretanju. Sunce je tijekom središnjice dana snažno pržilo, a hladnoća naglo rasla kada se počela nadzirati noć. Međutim, to ih nije spriječilo da uzmu željene uzorke kako bi se njihovo istraživanje isplatilo. Posjetili su već mnogo raznolikih planeta u mnogim galaksijama i od svakog uzeli ponešto; ono što im je trebalo da shvate od čega je planet sačinjen i na koji način razmišljaju stanovnici onih koji su bili naseljeni.

Prenoseći u sivim kovčezima materijale s tla, pomoću sonde vratili su se u Amandus 4. 

Nedugo nakon što su pristupili svom letećem domu, skinuli su kacige i kombinezone, a potom ih umetnuli u kapsule kako bi se u njima dezinficirale bakterije pokupljene s tla. Vodom su isprali prljavštinu s tijela, odjenuli standardne uniforme i prošli testove skeniranja kako bi se potvrdilo da su zdravi.

Prišli su muškoj osobi s kojom su komunicirali kada su bili na planeti.

Ovaj ih je dočekao na mostu s još sedmero članova posade, koji su bili zaduženi za upravljanje letjelicom.

„Jesi li otkrio o kojem je planetu riječ?“ upitao je vođa istraživačkog tima.

„Jesam“, odgovorio je ovaj skrenuvši pogled s računalnog zaslona na članove tima koji su se upravo vratili s planete. „Zavirio sam daleko u povijest podataka i usporedio ih s onima koje ste danas prikupili. Planet je napušten prije otprilike 12 vremenskih svjetlosti, odnosno 3 000 godina, ako ćemo se ravnati prema planetskom računanju vremena. Sva njegova bića su odavno izumrla.“ Zastao je na tren kako bi si poput svakog Mandara pogladio škrge ispod nosa, a potom gljive iznad očiju. „Planet se zvao Zemlja.“

SVRŠETAK