U rukama neprijatelja |ZAVRŠENA|✔️

ŠAMAR PROŠLOSTI

NIA

Raširenih očiju, u nedoličnoj pozi zajedno sa Loganom stojim pribijena uz zid toaleta, dok me Luca doziva. Logan me gleda i rukom zavrti moje gaćice koje je istrgnuo maloprije. Eto šta se desilo kada sam odlučila biti ponosna. Umjesto da mu odmah odgovorim na pitanja, ja odlučim biti prkosna i sada sam se našla u ovoj situaciji.

„Nia, hoćeš da odem po pomoć?" Luca ne odustaje.

„Uh kakva ti je ovo pratnja, kada mora da ide po pomoć, kako bi došao do tebe." Izgovori to tako arogantno, te se nasmije  prepredeno.

„On barem poštuje žene, ne ulazi u toalet bez njihovog poziva."

„Sumnjam da ga je i jedna zvala u toalet, da joj skine grudnjak, prije bih rekao da su ga zvale jer su trebale pomoć pri njegovom kopčanju."

I to me odmah u mislima vrati u onaj dan u gimnaziji, kada je Luca pokazao svoje pravo lice. Dan kada sam odlučila da nemam ništa s njim, kada mi je postao odvratan, jer je sjedio na dvije stolice. Ali neću pokazati Loganu koliko su me njegovi postupci u prošlosti povrijedili.

„Grdno se varaš, Luca se dobro ispraksao u toaletu, posebno u području skidanja grudnjaka." Potiho zareži i stegne me još više uz sebe. Ma koliko lagala sebi i njemu, tijelo me odaje. Ono je konačno dobilo malu dozu svog opijata.

„Izazivaš? A kako bi bilo lijepo da sada otvorim vrata i predam mu tvoje gaćice. Ili da ih možda odnesem do tvog oca i upitam ga jesu li mu poznate?!" Sada me sve steže i ne nije to njegovo tijelo, već strah koji nakon toliko vremena opet dobija na težini. Pogleda me nevino, dok ga hvatam za lice i nogama stegnem kukove, kako bih ga još više upila u sebe. Nijemo odmahujem glavom, jer već vidim kako se moja budućnost ruši kao kula od karata.

„Ne, ne možeš mi to uraditi, samo zato što sam došla s Lucom ovdje." Govorim tiho već na rubu očaja.

„Nia, idem po tvoju majku ili Selenu!" Luca prekida naš dijalog.

„Nee, Luca staniii! Dobro sam, samo.... znaš ženski problemi... pa je potrajalo."

„Želiš li da nekog pozovem?"

„Ne samo sačekaj!"

„Došla si s njim, iako si znala da ću i ja biti ovdje. Htjela si se poigrati sa mnom? Napraviti me ljubomornim? Nia bio sam sa toliko žena da sam naučio sve njihove trikove." Pogleda me odlučno, dok me polako spušta na klimave noge. Povuče mi i haljinu dole, jer ja ne mogu razborito da razmišljam. Držim se za njegove ruke, koje mi služe kao oslonac.

„Uradiću bilo šta, ali niko ne smije otkriti da sam ovdje s tobom." Počnem da drhtim, dok promatram svoj lik u ogledalu. Lice mi je izgubilo boju, oči izgledaju ispijeno. Gledam u slabu, nemoćnu ženu, koja je prepuštena na milost i nemilost muškarca kojeg voli. Sada sam u rukama neprijatelja.

„Spremna si čak i napustiti zabavu prije vremena, sama?" Kimnem glavom. Moj izgled je dovoljno opravdanje da se ne osjećam baš najbolje. „Spremna si mi se predati u potpunosti noćas?" Opet kimnem glavom. Spremna sam učiniti sve samo da te moje oči više nikad ne vide. Ne izgovaram to. Ne smijem. Ovaj čovjek je bio spreman na sve i svašta, samo zato jer mu je ego veličine Alpi prodrman.

„Dobra djevojčica, ovako, sada ćeš lijepo izaći i praviti se da ti nije dobro. To ti neće biti problem, obzirom da tako i izgledaš. U slučaju da ti ne povjeruju odglumi, kao i sve do sada. Otarasićeš se Luce, ne zanima me kako. Uzećeš taksi i otići dvije ulice dalje od ove. Tamo te Pedro čeka i on će te odvesti u Monzu. Ovdje je adresa." Pruži mi papirić.       
Monza?

„Ključ ćeš pronaći ispod saksije philodendrona. Ja ću doći za dva sata najviše. Nemoj da bi ti palo na pamet da slučajno pobjegneš." Moje gaćice spremi u unutrašnji džep sakoa. „Ako pokušaš bilo šta, ovo će doći do tvoga oca", potapše rukom stranu sakoa, gdje ih je pospremio. I kao da je osjetio pod rukom još  nešto  vrati je unutra. Izvuče crnu baršunastu kutijicu.