Čim sam ušla u kuću, moja Emili se zatrčala prema meni vičući ''mama'', srce mi je bilo puno topline i ponosa.
''Magi, stigla sam! Imam izvrsne vijesti. Nećeš vjerovati.''
Magi je izašla iz sobe u kojoj spavamo ja i Emili, vjerovatno je pospremala Emiline igračke sa kojima su se do sad zabavljale. Bila je tako dobra prema Emili. Bolju osobu nebi našla da čuva Emili od Magi. I baš zato sam bila sretna.
''šta je bilo mila? Znaš što, prvo se raskomoti, a ja ću nam staviti kavu.''
''a ja sam donjela malo kolača i sok'' – nasmijala sam od srca
Dok sam se raspremila i presvukla, zagrlila svoje čudo, kava je mirisala po čitavoj kući. Nije to bila velika kuća, ali dovoljna da živimo nas tri. Kuća u kojoj vlada mir, ljubav i sreća. Imale smo naš mali oblak. Potpuni stranac nas je primio u kuću, a postali smo prava obitelj, ona koja me podržava. Magi je moj spas. Nikada neću zaboraviti što je napravila za nas i uvijek ću joj biti dužna. Volim tu ženu. Tko ju nebi volio.
'' i mila, da čujem što se to danas dogodilo? Da u miru popričamo dok Emili gleda Mickey Mousa.''
Moja Emili nije treptala okicama kad je na tv-u bio Mickey. Obožava taj ctić, a voli i sve one poslije njega. Dok ona gleda svoje omiljene crtiće, ja na miru mogu popiti kavu i raspremiti se. Iz crtića se daju naučiti i dobre stvari. Barem iz ovih crtića koji su normalni.
''danas dok sam čistila boravak u domu, došla je šefica do mene i pozvala me na razgovor. Nemaš pojma kako me bilo strah. Nisam znala što me čeka. U glavi sam razmišljala da li sam napravila neki problem proteklih 4 mjeseca kako sam tamo, ali nisam se ničega mogla sjetiti. Nisam htjela ni izgubiti posao. Ne želim se opet osjećati bespomoćno. I kada sam skupila snage i pokucala,a zatim i ušla u ured. Šefica me pitala šta radi netko sa mojim zvanjem kod nje u domu i čisti. Nisam joj htjela reći sve što me dovodi do nje, rekla sam da se od nečega mora živjeti i da nisam uspjela naći posao u svojoj struci, a da je ipak najbolje krenuti od nule. Zatim je ona uzela moje papire i nešto tipkala po laptopu. Tada sam počela razmišljati šta sad, bila sam potpuno izgubljena, a onda mi je rekla da je napisala preporuku za mene na jednom oglasu koji tražo arhitektu i da se javim na oglas. Došlo mi je da je poljubim ali ipak nisam. I onda mi je još dala slobodno ostatak dana. Ja ti ne mogu opisat kako se osjećam, sretna sam, vrištala bi,plakala bi. ''
Nisam skidala osmjeh sa lica, mislim da sam sve izgovorila u jednom dahu. Brzina kojom sam govorila, sad mislim da me nije ništa ni skužila. A onda je žena skočila na noge kao oparena i skočila na mene, zagrlila me tolikom snagom da sam ostala bez zraka. Suze su mi same krenule, plakala sam kao malo djete, svaki put kad me Magi zagrli, ja osjetim jačinu njezine ljubavi prema sebi. i to me slomi iznova i iznova. Ja nisam navikla na zagrljaje, na ovakvu ljubav i podršku. I svaki put se zahvalim što nas je baš one noći Magi našla i spasila.
''mila moja, pa to su divne vijesti. Prijaviti ćeš se za taj posao, naravno, zar ne?'' - pogledala me upitno,kao da sumnja, a znam i zašto. Odbijala sam ispočetka tražiti posao baš u svojoj struci jer sam htjela krenuti od nekud dok ne stanemo na noge. A sad kada je šefica napisala preporuku, ne mogu biti bezobrazna i nezahvalna i ne prijaviti se.
''naravno, prijaviti ću se. Pa ako nešto i bude, super. A ako ne, posao i dalje imam u domu.'' – gledala sam to sa vedrije strane. I vjerovala sam u to. Danas mi ništa nije moglo pokvariti ovaj dan. Sreća je napokon pogledala i mene.
Ostatak dana smo provele u šetanji i prikupljanju mojih dokumenata koje moram poslati za prijavu. Sve dok nisam prošla kraj policijske postaje i ugledala svoju sliku i sliku moje Emili zaljepljene kraj ulaznih vrata u postaju. Magi mi je istog trena primila ruku i uzela malu Emili u naručje. Tražimo se kao nestale osobe. Nestale? Crnilo mi se pred očima, znala sam da će doći i taj dan kada će nas tražiti, ali da ćemo biti ovako izložene kao da smo serijske ubojice i da je za nama ispisana tjeralica i to sa oznakom da smo opasne. Nisam više mogla gledati u to. Magi me je povukla za ruku i krenule smo prema kući. Našem domu u kojem smo bile sigurne i zaštićene. Daleko od svega.
YOU ARE READING
Ponovo dišem
Romanceslomljena, jadna, tužna žena bez samopouzdanja bježi sa svojom kćeri od nasilnog muža.. na putu do sreće, život će pred nju otvoriti razna vrata.. da li će uspjeti pronaći konačni mir i ljubav? vrijeme je da otkrijemo :)