Ponovo dišem

ŠESTO POGLAVLJE

Gledala sam u to lijepo lice koje mi se opet zamjerilo! Sklopila sam oći i razmišljala šta sad da mu radim? Zar će s njim stalno biti ovako??

''Alex'' – rekla sam prilično strogo i ozbiljno

''molim sunce?'' – on se još i smješkao

Njemu ništa nije bilo jasno, naravno kad je muško! Njima sve moraš crtati da shvate, a po mogućnosti i obojati. E to je već onda posao.

''nemoj ti meni sunce! Ako sam ti dopustila da mi se približiš kao prijatelj, to ne znaći da češ mi sređivati život! Ja se moram suočiti sa svojim mužem i rastati se. Ja! Ne ti! Zašto bi ti ga itko našao? Što želiš s njim?''

U pogledu vidim da mu je došlo do mozga ono što sam željela reći, prilazio mi je, a moj mozak se pretvarao u kašu. Definitivno bolje stojim sa svojim mozgom kada između nas nije mali razmak. Te njegove usne odvlače mi pažnju, prste bih provlačila kroz njegovu gustu kratku crnu kosu, mirisala njegov opojan parfem..

''šta sam ti ja sunce?''

Opet mi mozak ne radi! Pretvorio se u kašu! Proklet bio.

Gledam te smeđe tople oći kako me milo gledaju, usnice mu u kutu titraju i suzdržavaju se od smješka, ja sam zaboravila zašto sam se i naljutila.

''ti.. ti si.. ovaj.. ti si mi prijatelj Alex''

''prijatelj sunce?''

''da, prijatelj''

''sunce, ja ću ti biti sve osim prijatelja''

''Alex, ja sam udata, jesi zaboravio? Ni ne želim imati..''

''imati ljubavnika? Zbilja sunce? A tako me besramno gutaš očima i ne želiš imati ništa sa mnom osim prijateljstva?''

Bilo me sram, crvenila sam se u licu. Bila sam tako očita. Ovaj sastanak se previše odužio, moram izaći. Ne mogu više ostati tako blizu njega, ja ne funkcioniram. Morala sam se pribrati.

''šta će ti Mario?'' – iz mene je govorio inat

''slušaj me sad sunce, ja uzimam ono što želim, ono što trebam dobijem, ono što mi smeta na putu uklonim, ja sam takav kakav jesam, a ti ćeš pokleknuti prije ili kasnije.''

''ukloniš? Alex, moraš shvatiti da se ja borim za skrbništvo nad djetetom, da ja ne smijem imati nikakve repove na sudu zbog kojih će me odbijati, ja moram dobiti rastavu. Molim te, nemoj..''

''ja odlučujem šta ću i kako ću, a ti ćeš biti sigurna, to ti je u interesu, zar ne?''

Kimnula sam glavom. Što sam drugo i mogla. Želim biti sigurna i sretna, a on je jedan jako tvrd orah. Opet sam se pokorila. Nikad od mene hrabre žene sa karakterom.

''pusti mene da brinem o tebi i Emili. Želim to, molim te..''

Približio je usne bliže mojima, osjetila sam njegov dah na svom licu, rukom mi je milovao vrat, a ja sam bez srama uživala u tom dodiru, toplinu koju je imao u rukama, nježnost koju mi je davao, sigurnost koju mi je želio pružiti, sve sam to htjela. Prebrzo sam poželjela ovog muškarca, nisam znala ništa o njemu, a on je o meni znao sve. Mučila sam se sama sa sobom, duboko u sebi znam da riskiram, znam da bih ponovo mogla biti povrijeđena, ali srce me vuklo njemu. Što sam drugo mogla nego prepustiti se.

Podigla sam glavu prema njegovim usnama i čekala da osjetim te pune usne koje su stalno pozivale na poljubac. U trbuhu su mi se probudili leptirići i sva sitna stvorenja za koja nisam ni znala da postoje. Čas sam gledala u njegove crvene pune usnice, čas u nježne tople smeđe oči, prsa su mi se dizala i spuštala brže nego inače, željela sam ga kao nikog do sad. A onda je napokon spustio usne na moje, nježno i lagano je gurao svoj jezik u moja usta, ja sam zaboravila gdje sam, tko sam i sa kim sam. Kroz tijelo mi je prolazilo milijun trnaca, od samog poljupca moje gačice su bile vlažne. Prvi put nakon ne znam koliko dugo.. Prste sam ukopala u njegovu kosu i približavala ga bliže sebi, zastenjala sam od užitka, drugom rukom sam prolazila po njegovom tijelu koje je bilo prekriveno crnom uskom košuljom, željela sam više, tražila sam gumb da ga otkopčam i osjetim njegovu kožu pod svojim prstima, a on me zaustavio.. odvojio se od mene. Nisam mogla smiriti disanje, i dalje sam ga željela, gledala sam ga u oči i pozivala da me nastavi ljubiti...