Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

39.

Helena

Prošli su tjedni. Živjela sam s Thomasom u iznajmljenom stanu u Splitu. Nisam izlazila iz stana. Nisam imala snage. Nakon što sam saznala da je Bea bila iza moga silovanja, nakon što sam saznala za Thomasovu bivšu, jednostavno nisam imala snage za ičime. Nisam pretjerano pričala s Thomasom. Pokušao je pričati sa mnom o tome u par navrata, ali ja sam odbijala. Naši razgovori postali su službeni. Pričali bi kada bi morali. Promatrala sam ga zadnjih par dana i uvidjela sam koliko je tužan. Svaki put kada ga odbijem za razgovor on pokisne. Svaki put kada bi napravio doručak, ručak ili večeru ja bih odbijala jesti s njime. Uvijek bih jela sama. Mislim da ga je moje prisutnost, zapravo, odsutnost boljela. Jer bila sam tu tijelom, ali dušom ne. Danas sam se ustala prilično rano. Došuljala sam se do kuhinje kako bih napravila sebi čaj. Provirila sam u dnevni boravak. Moram priznati da mi je bilo užasno žao vidjeti ga kako ukočeno spava na tom kauču. Već tjednima gledam kako se rasteže i masira jer ga sve boli. Vratim se u kuhinju. Napravim kavu. Uzmem obje šalice, te se uputim u dnevni boravak. Odložim šalicu kave na stolić točno pored Thomasa.

„Buđenje, sunašce." Sarkastično kažem kada ugledam kako je odmah otvorio oči na miris svježe skuhane kave.

„Mhm.. kava." Zadovoljno progovori. Krene se ustati kako bi sjeo, ali naglo zastane kada ga iznenadna bol uhvati u donjem predjelu leđa.

„Rekla sam ti odmah na početku da se možemo izmjenjivati za kauč." Prinesem šalicu čaja usnama. Gucnem par gutljaja.

„Neka hvala. Bolje da ja trgam kičmu nego ti." Osjećam se grozno jer ga ignoriram već tjednima, a on se žrtvuje radi mene. Ide u trgovinu svaki dan, kuha, spava na kauču, čak mi je kupio i par krpica, a kako mu ja vraćam? Tako što ga nezainteresirano ignoriram.

„Želiš li da izađemo danas negdje?" Upitam. Iznenadivši ga svojim pitanjem on se zagrcne. To mi izazove maleni, iskreni osmijeh.

„Jesi li sigurna?"

„To ne znači da sam ti oprostila, samo mi se ne da više biti u ovom stanu."

„Okej. Kamo želiš da idemo?" Zamislim se na trenutak.

„Hmm.. mogli bi otići do lunaparka?" Podignem obrvu upitno.

„Dogovoreno." Složi se sa mnom. Kada je pala noć mi smo bili spremni za lunapark. Šetali smo se do njega i iskreno, na prvu je bila tu ona gnjusna, neugodna, mrtva tišina. Osjećala sam se krivom. Nikada ovako nije bilo među nama. Toliko sam ga dugo ignorirala i vjerojatno uvrijedila da me više ne želi ni pogledati, a kamoli pričati sa mnom. Ali voljna sam to pokušati popraviti.

„Znaš što mi nikada nisi ispričao!" Zaigrano kažem.

„Što?" Odvrati mi zbunjeno. No, uočila sam taj maleni smiješak koji me iskreno raznježio i razveselio.

„Kako i zašto je nastala ona tvoja privatna knjižnica?" Uzbuđeno i znatiželjno upitam. On se sarkastično nasmije, a onda preokrene očima.

„Kako si se toga sjetila?" Pogleda me. Slegnem ramenima.

„Uvijek pamtim ono što me zanima." Nasmije se na moju izjavu.

„Pa dobro. Oduvijek volim čitati romane, samo nikada u nijedan nisam vjerovao. Ne pitaj, čudan sam kada je ljubav u pitanju. Prvi roman koji sam pročitao bio je Romeo i Julija. Zaljubio sam se u njihovu ljubavnu priču pa sam nastavio čitati druge romane, ali ničija ljubavna priča nije bila kao njihova. Kao što nijedna cura s kojom sam bio nije ličila niti bila kao Julija. Do.." Zastane. Radoznalo podignem obrve.