Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

Epilog

Zadnje poglavlje Helenine knjige

Helena

Ljubav. Uvijek me taj pojam interesirao. Uvijek sam htjela naučiti nešto iz te riječi. Htjela sam doživjeti i osjetiti tu riječ. A onda u konačnici sam htjela napisati knjigu o toj riječi. Na kraju sam s vremenom sve to postigla. Ljubav nije nešto nevidljivo. Ljubav nije nešto opipljivo. Ljubav je tu negdje između. Ljubav se nalazi u vašoj voljenoj osobi. Nije svatko tvoja ljubav. Kao što ni voljeti nije lako. Voljeti ne može svatko. Kada sam se odlučila za knjigu i kada sam odlučila da će ta knjiga biti moja autobiografija, nisam htjela ublažiti put do prave i istinske ljubavi. Nekada nije lako pronaći sretan put s voljenim. Kao što za mene nije bilo lagano, možda neće biti ni za tebe. Ali to ne znači da moraš odustati, već da se moraš boriti. Ako se pitate kako se sada držim nakon svega što mi se dogodilo? Dobro sam, u biti, odlično. Moja majka je iza rešetaka i bit će tamo neko vrijeme. U posjete joj ne idem. Otišla sam jednom želeći otkriti razlog moje otmice, pa čak sam probala naći razlog i put da joj oprostim, ali nije mi htjela reći. Od toga dana sam odustala od nje shvativši da za nju nema pomoći. Pokušala sam najviše radi tate, a onda zbog sebe, no nisam toliko jaka da je podnesem više. Što se tiče Beatris, Mislava i Lucije našla sam način da im oprostim. Duboko u meni je postojala dobrota kojom sam im dala drugu šansu. Naravno, trebalo mi je vremena da razmislim o tome trebam li im oprostiti, ali kada sam vidjela koliko Beatris često ide kod psihijatra i koliko se kaje odlučila sam im dati drugu šansu. Bar probati. I iskreno, ne kajem se jer sam im dala drugu šansu. Beatris žari od sreće i dobrote. Ona je dobra osoba koja ima tamu u sebi za koju nije ni znala. Žalosno je što je za tu tamu saznala tek kada je napravila sve te grozne stvari, ali bolje da je saznala ikada nego nikada. Lucija se poboljšala samo radi jedne stvari ili, bolje rečeno, radi jedne osobe. Andreas je u njoj probudio onu osobu koja je klečala negdje duboko u njoj i spavala zimski san. Mislav, a što reći o njemu, on sam ne zna što je dobro, a što nije. Napravio je toliko gluposti, a to je shvatio tek kada je izgubio Beu. Što se tiče mene i Thomasa. Mi smo se, nakon dvije godine od rođenja malene Malie, vjenčali. Anet je bila moja kuma koja me pripremala na takav korak dosta dugo. Iako naše vjenčanje nije bilo nešto veliko ipak mi je srce tuklo sto na sat. Na naše vjenčanje pozvali smo samo najbitnije. Nisam bila jako razočarana što moji roditelji nisu bili pored mene. Priznajem da mi je nedostajao tata na taj dan, ali ne mogu reći isto za mamu. Thomas i ja smo imali malenu raspravicu prije vjenčanja. On nije htio pozvati svoje jer ja nemam svoje dok sam ja inzistirala da ih pozove. Na kraju sam ja pobijedila rekavši mu da se neću taj dan pojaviti u crkvi, ako ih ne pozove. Znam, grozna sam manipulatorica. A ako se pitate kako se držim kao majka? Eh, pa ide mi. Thomas i ja imamo katkad slom živaca, ali to je samo kada se Malia potuče u vrtiću. Naše dijete je normalno, obećavam. Samo je tvrdoglava. A pošto smo Thomas i ja tvrdoglavi to onda znači da je ona duplo tvrdoglava. Ja se uvijek tetama u vrtiću pravdam da su to djeca i da je normalno da se svađaju oko igračaka na što mi je teta jednom odgovorila „Sada su igračke, a kasnije dečki. Što kada bude ubila svoju prijateljicu zbog toga što im se sviđa isti dečko.“ Tada se Thomas puknuo smijati i mene je stavio u neugodno situaciju. Pogledala sam ga ispod oka ljutito, a onda sam vratila pogled na tetu postiđeno. No kada joj je Thomas odbrusio riječima: ,,Ne brinite, neće ona nikoga ubiti. Već ću ja ubiti tog mamlaza koji će joj se, tako rečeno, ''sviđati''.“ Tako da, da. Ide nam kao roditeljima. Kada gledam Maliu kako raste onda se osjećam kao da Thomas i ja starimo, a ne bih voljela da starimo. Iako sam rekla da želim ostariti sa svojim voljenim ipak nisam mislila da to bude tako brzo. Danas je Božić i iznenadila sam se kada sam vidjela što mi je Thomas poklonio. Knjigu Romeo i Julija s posvetom u kojoj je pisalo: Ljubavi moja, plavušice moja i jedino moje koje volim najviše na cijelom svijetu, mislim da je došlo vrijeme da pročitaš ovu knjigu. Čekala je predugo. Sada kada si ti moja Julija, a ja tvoj Romeo i imamo sretan kraj, mislim kako nema razloga za ne pročitati ovu jedinstvenu priču o ljubavi. Sretan Božić. S ljubavlju tvoj Romeo.
Oh, prije nego što odem, samo vam želim naglasiti jedan detalj u slučaju da sami niste shvatili. Naziv ove knjige je ''Tamna ljubav''  iz jednog jedinog razloga, a to je da vam pokažem da nijedna ljubav ne može biti tamna. Možda vaša ljubav na prvu izgleda nemoguća kao što je i moja, ali to ne znači da je tamna. Ako je vaša ljubav toksična to ne znači da je tamna, nego da vi niste pronašli onu pravu osobu. Ali ljubav nikada nije TAMNA. Ljubav je uvijek svijetla i blistava. Zapamtite to. Gledajte pozitivnim očima i očima punim ljubavi i dobrote i tako ćete pronaći svoju srodnu dušu. Ili će ona doći u onim teškim trenutcima i pokazati da je ona ONA prava. To je to od mene. Iskreno se nadam da ste uživali u mojoj ljubavnoj priči kao što ću ja sada uživati u Romeu i Juliji.

Voli vas vaša Helena.

Pusa <3

KRAJ