Za moju Osmanovicka💕💕💕
"Ajde Mahire, ne polaziš u rat. Bolan čovječe, vratit ćemo se za 2 dana." - iza sebe je čuo vesele glasove dečkiju iz banda. Budale, nasmijao se u sebi i čvršće zagrlio svoju draganu.
Bili su na ulazu njihove zgrade, zagrljeni na stepenicama. Zabije glavu u njen vrat i duboko udahne njen opojni miris, osjećajući kako mu u srcu širi se toplina. Njegova Esma, njegova ljubav, njegovo blago.
Bili su u vezi oko godinu dana, a njemu se svaki dan činio kao predivan san iz kojeg se nikad nije želio probuditi.
Razdvojili su se tek kad su ga Muki i Emir odvukli od nje uz cerekanje. U kombiju, okrenuo se i gledao za njom na ulazu zgrade, sve dok nije nestala s vidika.Bila je obukla onu crvenu haljinu koju je on obožavao vidjeti na njoj i ta mu je slika bila pred očima cijelo vrijeme, uz sanjarski, blesav izraz lica, koji je izazvao nove salve smijeha dečkiju iz benda.
Iako su ga obožavali zadirkivati, zapravo im je bilo drago što je njihov Mahir nakon ružnog prekida i perioda koji je vodio samouništenju, upoznao djevojku koja mu je vratila vjeru u život i ljubav. U posljednjih godinu dana, Mahir je zračio srećom i pozitivom i zbog toga im je bilo izuzetno drago.
Dok su se oni smijali i šalili oko njega, Mahir je izvadio blok i olovku i zamišljeno neko vrijeme gledao kroz prozor, gladeći bradu. Vožnja je trebala trajati satima i imali su dosta vremena pred sobom.
Odlučio je napisati pismo svojoj Esmi, potaknut njenim riječima ranije tog dana, dok se spremao za put. Prije nekih mjesec dana su počeli živjeti zajedno i uživali su u svakom zajedničkom trenutku. Iako, Esma se borila sa nekim stvarima iz svoje prošlosti, koje je on nastojao svojom ljubavlju i svakodnevnim malim znaci ma pažnje maknuti od nje.
Nasmiješio se i počeo pisati, uopće ne razmišljajući, pustio je da ga srce vodi.
"Ljubavi moja, pitala si me jutros, kad sam ti rekao da te volim, zašto te volim. Što ima u tebi, da sam se zaljubio baš u tebe, a ne u stotine drugih djevojaka koje srećem?
Na to pitanje nemam odgovor. Ne jedan odgovor, već njih stotinjak malenih odgovora. Jer ja tebe volim zbog svake od tih malih stvari koje te čine takvu kakva jesi, savršenu.
Volim te zbog tvog osmijeha, onog širokog kao i malenog, u kutu usana.
Volim te kad se ljutiš i onda se namrštiš onako slatko, skupiš usne, stisneš one male šake, sijevaš tim prekrasnim tamnim očima, tada bi te najradije ljubio do prekosutra.
Volim te kad kuhaš nešto posebno, kako si sva užurbana, poletna, volim te kad pjevaš po kuhinji kad misliš da te nitko ne čuje, kad pustiš svoj prekrasni glas, volim te kad se sramiš i crveniš kad vidiš da te gledam...
Volim te kad pišeš nešto u svoj rokovnik ili kad učiš, onaj tvoj usredotočeni izraz lica, ozbiljnu koncentraciju na nešto...
Volim tvoju sramežljivost kad upoznaješ nekog novog, tvoj stidljivi pogled, kako si bila slatka i nervozna dok si upoznavala moje roditelje....
Volim te zbog malih znakova pažnje koje mi svaki put pokazuješ, volim te zbog poruke koju pošalješ svaki put baš onda kad treba, volim te kad pročitam ono tvoje "Volim te, pazi se" - kad ti javim da smo krenuli kući, volim te jer me čekaš svaki put, bez obzira koliko bila umorna, s zagrljajem i nečim toplim i mirisnim na stolu, jer znaš koliko sam gladan kad dođem doma...
Volim te u svemu što obučeš, najviše u onoj crvenoj haljini jer u toj boji naprosto blistaš, iako te jedva čekam vidjeti kako mi prilaziš u bijeloj haljini....
Volim te kad te vidim s našim macama , kako se igraš s njima, volim te jer želim da te tako gledam svaki dan s našom djecom i unucima...
Volim te jer si divna, prekrasna djevojka, jer si mi pokazala što znači voljeti nekog u potpunosti, volim te jer me činiš boljim čovjekom, prijateljem, sinom, bratom, kolegom, jer me inspiriraš svaki dan, svaki trenutak da budem bolji u svemu što radim... Volim te zbog toga, to su velike stvari, ali zapravo najiskreniji odgovor na tvoje pitanje je da te volim najviše na svijetu, zbog svake velike i male stvari koje čine naposebniju djevojku na svijetu.
Volim te....
Tvoj Mahir..... ❤️ ❤️ ❤️ ❤️
