Kad nas je dovezao ispred svoje kuće, malo je reći da sam otvorila usta i gledala. Kuća nije bila obićna kuća, nego kućerina, vila, ne znam kako bih nazvala takav dom, bio je sve samo ne normalne veličine. Pitala sam se kako uopće netko može i živjeti ovdje. Ja ću imati problem sa snalaženjem, definitivno. Okolo je bila ogromna zelena livada, sa svih strana, a sve je to zatvarala velika željezna ograda visine skoro 3 metra. Stvarno je bio u pravu kada je rekao da ćemo kod njega biti najsigurnije. Ovdje se sve otvaralo po njegovoj komandi, pritiskom gumba. Ovakvo što vrijedi pravo bogatstvo.
Tog dana dok se Magi upoznavala sa kuhinjom, ja sam promatrala svog čovjeka kako čuva moju Emicu. Pogled nije micao od nje. Bilo mi je baš drago da ju je prihvatio. Nisam mislila da ću tako brzo nakon što sam otišla od Maria naći nekoga tko će nas čuvati, ali sudbina je imala drugačije planove.
Magi je htjela djeliti sobu sa Emili, smatrala je da i meni treba odmora i privatnosti. Popustila sam, ali ne mislim uvijek spavati odvojeno od Emice. Osjećam se nekako čudno, mada nas samo hodnik dijeli. Ljubav prema djetetu je nešto što ne možemo usporediti sa ničim.
Oblačila sam svoju svilenu spavačicu boje ljiljana, gledala se u ogledalo i definitivno zaključila da sam zadovoljna svojim izgledom. Moje samopouzdanje raste, a kako i nebi kada uza sebe imam divnog čovjeka koji mi bezuslovno daje sebe na dlanu. Više nemam straha. Zaljubljena sam. S njim vidim naše živote, moja Emili ga voli, zove ga tatom, a njemu ne smeta, što više želi ju upisati kao svoju. Zar nije divan?
Ulazi u sobu moj čovjek i stane kao ukopan na vratima, odmjerava me pogledom od glave do pete i izvija usne u zadovoljni smješak, laganim i lijenim korakom prilazi, skida sako i baca ga sa strane, otkopčava svoju usku crnu košulju, oči su mu sužene i tamne, a pune usne blago razdvojene. Tijelo mu je isklesano do savršenstva, ocrtava mu se svaki mišić, zbilja je zgodan muškarac.
Palcem prolazi po mojoj usni, drugu ruku uvlači u moju kosu i privlači me k sebi spuštajući svoje pune, meke usne na moje. Jezikom traži ulaz u moja usta, a kad ga napokon pustim, zastenjem od užitka. Ruke odmah stavljam oko njegovog vrata, a njegova ruka ne miruje već putuje svuda po mom tijelu. Navodi me do kreveta, a onda me lagano spušta i podiže pogled prema meni, pa spušta poljupce po mom vratu, rukom mi stišče bradavice koje su se ukrutile onog trena kada je ušao u sobu, zatim se spušta niže, ljubi me po bedrima, dirajući mi tanke gačice, a ja sam već mokra, spremna da me napokon uzme cijelu. Ne planirani trenutci su uvijek bolji od planiranih. Želim ga, uvlačim ruke u njegovu kosu i povlačim ga prema sebi. Pomiče moje tanke gačice u stranu i prođe prstom po mom vrelom i natopljenom središtu koje je željno njega, zatim prisloni svoj jezik, a ja se gubim. Rukama stišćem plahtu i izvijam tijelo, davajući mu bolji pogled.
KUC, KUC!
''Nelice, jesi li budna?''
K vragu! Magična baš nađe trenutak.
''da, da.. evo me, trenutak''
Odgurnem Alexa i izvučem se. On legne na krevet, dajući mi savršen pogled na njega i na zvijer koja želi van. Odbacujem misli, ostavljam ih na čekanju.
Zadihana i crvena u licu, oblačim svoj ogrtač. Malo se saberem i izađem iz sobe.
''Magi?''
''oprosti mila, Emica ima temperaturu. Traži tebe, ja sam ju raskomotila i malo obrisala tijelo sa vlažnim ručnikom, trebali bi joj dati sirup da joj skinemo temp. Možda bi bilo dobro da Alex ode u ljekarnu.''
''dobro, idem mu reći, sad ću ja doći''
Ulazim, a on je gol, kao od majke rođen. Klizim pogledom po njegovom savršenom tijelu i pogled mi zastaje na zvijeri, zbilja je zvijer zavidne veličine. Obližem jezikom usne i sjetim se zašto sam došla..
YOU ARE READING
Ponovo dišem
Roman d'amourslomljena, jadna, tužna žena bez samopouzdanja bježi sa svojom kćeri od nasilnog muža.. na putu do sreće, život će pred nju otvoriti razna vrata.. da li će uspjeti pronaći konačni mir i ljubav? vrijeme je da otkrijemo :)
