Martina's p.o.v
Sletili smo u glavni grad Hrvatske.Zagreb.Ehh,koliko dugo nisam već ovdje bila?Stvarno je puno godina prošlo.Nešto je sve nekako drugačije.
,,Mama...gdje živi baka?"-pitala me Adriana.
,,Baka živi u Sisku.A to ti je skroz drugi kraj u drugoj županiji."-rekla sam te se zamislila.Krasno...kako ćemo mi sada do moje mame?Mislim..nemamo auto a taxi,autobus ili vlak su preskupi.
,,Adriana ajde molim te izvuci iz mog džepa mobitel te nazovi baku."
,,U redu mamice."-iz mog džepa u trapericama izvukla je mobitel Samsung galaxy S5 i utipkala je njen broj.
,,Jel' sam dobila baku?"-pitala je Adriana.
,,........."
,,Nisam?A koga sam onda dobila?"
,,......"
,,Aha...a oprostite na smetnji gospođo Piškorić..doviđenja."-razočarano je rekla te poklopila.
,,Mama....imaš pogrešan broj.Ovo je neka gospođa Piškorić."-rekla je dok je spremala mobitel u moj džep.A-u...a koji je njen broj?Ja ne znam niti broj od Filipa..
,,Ajde izvadi moj novčanik iz kofera."
,,Ali mama....nema novčanika.Ostavila si ga kod tate u Španjolskoj."
,,Molim?!I nisi mi rekla?"
,,Pa žurila si se i nisam ti htjela ništa govoriti jer bih te onda dekoncentrirala.."-a-uu...Opalila sam se što sam jače mogla po čelu.Koja sam ja....ne..nemam riječi.Zaboravila sam novčanik a u njemu su mi svi dokumenti.Krasno..
,,E djeco moja...idem pješice.."
,,Ček' mama ti se šališ...kuda pješice?"
,,Pa u Sisak.."-smireno sam rekla i krenula.Iskreno...ne znam kuda idemo,ali valjda ćemo stići jednom u Sisak.
Nakon 2h
,,Mama koliko još imamo?Gdje smo uopće sada?"-umorno je pitala Adriana.
,,Adriana...sad smo...uf,ni ja ne znam.."-bojažljivo sam rekla.Ajoj sad će poludjeti...znam ju,jer je ista ja po ponašanju.
,,Molim?!Ne znaš gdje smo?Stvarno mama?"-ljuto je pitala.
,,Sorry ljubavi...ali zaboravila sam već gdje je što u Hrvatskoj.Znaš čovjek zaboravi nešto kad već dugo ne radi nešto,odnosno u našem slučaju zaboravi kad već dugo nije u nekoj drugoj zemlji."-kao što sam i mislila,burno će reagirati.Mislim...i ja bi tako reagirala.
Dok smo hodale ni ja ne znam gdje,neki dobar auto se lagano zaustavljao kraj nas.Tko je sad on/ona?Začuđeno sam pogledala u auto.Prozori su se počeli spuštati i mogla sam vidjeti da je to....Alen?
,,Trebate prijevoz do Siska?Lepotice.."-rekao je te se nasmješio.
,,Jel to moj dobar prijatelj Alen Asani?"-još začuđenije sam pitala.Zar ne bi on trebao biti u Subotici?
,,Glavom i bradom.A samo sam ti dobar drug?"-tužno je pitao dok je izlazio iz auta.
,,U redu...najbolji.."-nasmijano sam se ispravila.Kako sam mogla reći dobar?Moram reći najbolji.Zagrlili smo se.On je uzeo kofere i stavio ih u prtljažnik.
,,Upadajte gospođice i gospoda Santos.."-čim je to rekao osmjeh mi je nestao sa lica.Kako on zna?
Adriana je ušla sa braćom u rukama u auto na stražnje sjedalo,a ja sam sjela naprijed.Znam da je protuzakonito voziti bebe bez sjedalice,ali hej..ja nisam baš pametna.
