Deset je sati naveče. Sjedimo na mom krevetu i prizivamo duhove. Tu su Lana i Nikolina,moje najbolje prijateljice. Same smo u kući,a moji roditelji su na putu. Došle su prespavati kod mene pa smo odlučile pokušati prizivati duhove jer nam je stvarno bilo jako dosadno. Iako nitko ne vjeruje u to, odlučile smo pokušati. Sjele smo u krug, uhvatile se za ruke, zatvorile oči i govorile neke riječi koje smo prethodno pročitale iz knjige Lanine bake. Baka joj je preminula prošle godine,nitko nije znao zašto,nije bila mnogo stara,a nije bila ni bolesna. Lana je knjigu pronašla u njenom ormaru. Pokušavale smo ali ništa se nije događalo. Jedino je Lana tvrdila kako osjeća hladnoću,kao hladni,lagani vjetar. Nikolina i ja počele smo se smijati i uvjeravale ju kako je samo uplašena,no ona je i dalje govorila da se čudno osjeća. Nismo joj vjerovale. Odlučile smo kako to više nećemo raditi jer smo shvatile da je Lana uplašena. Još malo smo razgovarale o dečkima,jele čokoladu i uskoro zaspale.
...
Odjednom,čujem glasan vrisak. To je Lana. Nikolina i ja brzo smo se probudile. Slučajno sam pogledala u sat,bila je ponoć. Pitale smo ju je li dobro, a ona nam je kroz plač odgovorila kako je sanjala svoju baku kako drži onu knjigu,prilazi joj polako i govori: "Djevojčice,prije nego pokušate nešto u što niste sigurne razmislite dobro. Možda ste sljedeće." Rekle smo joj da se smiri,da je to samo san i izvinule smo joj se što smo to radile jer smo vidjele da se jedino ona stvarno uplašila. Nekoliko minuta kasnije uspjela se smiriti i zaspale smo.
...
Budim se oko 9 sati. U sobi je samo Nikolina. Pitam ju je li Lana otišla ranije kući,a ona odgovori da ne zna. Nazvale smo njenu mamu. Rekla nam je kako je mislila da je Lana još kod mene. Jako smo se uplašile,zvale smo je na mobitel ali se nije javljala. Lanina mama prijavila je to policiji,tražili su je ali uzalud. One knjige više nije bilo kao ni Lane. Njeni roditelji bili su jako ljuti i tužni. Mislili su da je oteta. Lana se od tada nikada nije pojavila,a od te noći ja i dalje svake noći u ponoć čujem njen vrisak i riječi: "Možda si sljedeća". Je li Lana živa? Jesam li ja kriva za njen nestanak? Što će se dogoditi sa mnom? Takva i slična pitanja proganjat će me zavuvijek,kao i njen vrisak i glas u ponoć.
~~~~
Hej ovo je moja prva priča,malo je kraća ali tek sam počela. Nadam se da vam se sviđa. ❣❣❣
