Napokon idemo na kavu. Ona, moja Anita i ja. Napokon ćemo biti sami. Poslao sam joj poruku jučer prije nego sam krenuo:
Anita, danas si usrećila jednog usamljenog čovjeka. Hvala ti, ljepotice moja!
Marko
Nije primila, nije bilo odgovora. Kada sam stigao kod nje doma i ona sišla dolje, bio sam oduzet od toga kako jedna bucka može biti tamo savršena seksi. Kada sam joj se pridružio da krenemo, osjetio sam onaj njen miris koji me opijao, a pogled na njeno tijelo s onom narančastom haljinom me ubijao. Bože, ona mora biti moja... samo moja.
Šapnem joj: - Predivno izgledaš, hvala ti što si pristala izaći sa mnom.
A ostalima kažem: - Nemojte nas čekati, danas ću staviti cijeli svijet na njen dlan.
To sam i mislio napraviti. Mislio sam da će biti lako s njom i da će biti moja u pravom smislu. Oh, kako sam se samo prevario! Kako sam se prevario jer sam bio glup i zamalo ju izgubio!
Nisam se mogao skoncentrirati kada mi je priznala da je moj poljubac njezin prvi. Da nikada nije imala dečka. Da sam ja njen prvi u svemu.
Na silu sam ju prisilio da uđe u sobu. I tu sam ju počeo ljubiti kao luđak. Znajući da sam joj prvi, poljubio sam njene usne, a još mi je i ego proradio. Razmišljao sam joj onu jebenu haljinu rascijepati da se oslobode njene grudi koje su bile ogromne...
Kada sam krenuo da ju ponovo ljubim, ona me zaustavi i spusti me na zemlju. Kaže mi da nije kao ostale. Da nije za jednu noć, već za cijeli život. Ne prima mrvice. Ili sve ili ništa.
Ostavi me samoga kao usranog. Ostavi me, a ja dok sam došao k sebi nisam ju više mogao naći iako sam pregledao cijeli hotel. Sigurno je uzela taksi i otišla. K vragu, zar ja moram sve upropasti?!
Zovem ju, ne javlja se. Šaljem joj poruku:
Anita, srećo moja, molim te, oprosti mi. Želim te, želim da si moja... Molim te, javi mi se...
Marko
Poruka ne dolazi, a ja gubim i rušim sve za sobom. Ne smijem prokockati ovu šansu! Sada znam da ju iskreno želim. Želim da ostarimo skupa. Želim ju. Mora biti moja.
Stiže mi poruka od nje:
Stigla sam doma. Ne brini, nisam nikome rekla što se desilo. Nisam ja da uništavam tuđe živote. Pozdrav, Anita
Mala, ali spasonosna poruka. Mora mi oprostiti.
Pošaljem joj ponovo poruku:
Ljepoto, molim te oprosti mi. Života mi, kajem se! Nisam te želio povrijediti. Mnogo mi se sviđaš. Želim da pokušamo da budemo nešto više. Obećavam, neću prijeći granice koje ti postavljaš, ali ne odbacuj me od sebe.
Tvoj Marko
Briga me što sam kao curica i što molim za njenu ljubav. Osjećam da je ta ljubav prava. I ta ljubav će biti moja. Dok gledam njenu fotografiju na mobitelu, pojavi se njena poruka:
Marko, ja nisam kao ostale, drugačija sam. Sama cijeli život. Molim te, pusti me i ne uvlači me u svoje igrice. Nisam igračka za jednu noć koju ćeš kada se zasitiš odbaciti u smeće i da tvoja savjest bude mirna. Laku noć ti želim.
Bože kako sam se prevario! Kako sam glup! Čitam njenu poruku i zaboli me srce. Koji sam ja kreten i budala! Osjećam da je ovo pravo, a ja sam sve upropastio. Kada se smirim, pošaljem joj još jednu poruku:
Anita, oprosti mi. Molim te, životom ti se kunem da više nikada neću povrijediti. Oprosti ovom majmunu od čovjeka! Želim da pokušamo. Molim te, daj mi šansu da to ispravim i da te volim kao što ni jednu nisam volio.
Laku noć i mnogo poljubaca, ljepotice.
