Budim se polako. Glava mi je kao da sam cijelu noć pila, a ustvari sam cijelu noć proplakala. Ustala sam tek pred zorom. Samu sebe sam uvjeravala da sam kriva za to. Da sam pravi retard što sam pomislila da mogu biti sretna. Morala sam se kazniti zbog toga. Uzela sam šibu i tukla sam samu sebe. Tukla sam se i nisam prestala sve dok mi koža nije postajala crvena od krvi, da mi to bude pouka. Onda sam se zatvorila u svoju sobu i plakala za sve svoje grijehe, a jedini grijeh mi je bio što sam voljela, a nisam bila voljena.
- Anita, jesi dobro? Nisi danas izašla iz sobe, kćeri - čujem tatin glas kako me zove.
- Dobro sam, tata. Boli me glava, znaš da imam migrene.
- Dođi, kćeri, moraš nešto jesti.
Na vratima se pojavi brat i čujem da mu tata kaže:
- Možda da ju odvedemo kod liječnika. Bojim se za nju, sine. Ne jede i ne pije.
- Pričat ću ja s njom, tata. Hajde, odi, sad ću ja doći s njom.
Znala sam da neću izaći iz sobe, ali bratu sam morala otvoriti vrata.
- Seko, jesi dobro? Ništa ti ne brini dok imaš mene, nitko te nikada neće ozlijediti, a ni krivo pogledati. Ajde, idemo, čekaju nas da jedemo.
- Ne želim jesti, brate, u kazni sam. Ne želim ništa.
- Hajde, ne pričaj gluposti, ustaj.
Pokušava me zagrliti, a ja jauknem od bola. Ne zna on za moje samo ozljede koje si nanosim, jer da zna ne bih me ni pitao. Odmah bih me odveo kod psihijatara. A ja nisam bila luda, samo sam bila željna ljubavi.
- Što je bilo, seko?
- Mah, ništa, jako me glava zaboljela pa sam mislila da ću se srušiti. Ajde, brate, ti odi i donesi za nas oboje hranu da ovdje ručamo.
Znam, duša me boljela što sam ga lagala, ali nisam imala drugog izlaza. Dok on ode, uzimam mobitel u ruke. Ima oko deset propuštenih poziva i poruka od njega. Bože, kako je lik naporan! Otvaram poruku kao najveće blago, i tamo stoje sljedeće riječi:
Anita... znam da ti je teško, ali moramo se vidjeti. Mnogo mi značiš. Želim da pokušamo da budemo prijatelji. Pa, ako mi odlučiš oprostiti, želim da mi budeš djevojka.
Znaš imao sam puno njih, ali s tobom želim stvoriti dom. Želim da budeš majka moje djece. Molim te, tražim samo jednu priliku.
Tvoj Marko
Bože, on me stvarno želi izludjeti! Kako da mu budem prijateljica kada ja umirem za njegovu ljubav. Smirim se i pošaljem mu poruku:
Marko,
Ti si navikao da te svaka te voli i bude uz tebe, ali ja nisam žena za jednu noć i nikada to neću biti. Ja sam žena za zauvijek i neću imati spolne odnose s nikim prije braka. Ja jesam staromodna, ali takva sam. Drugačija. Svoja. Ako to ne možeš shvatiti, bolje me ostavi dok nije kasno da se dogodi još veće sranje nego što je sad.
Anita
Pošaljem mu poruku i onda kao idiot svaki čas gledam u to napisano. Znala sam da će me lik otkantati. Ta on ne može živjeti bez seksa, a ja sam bez njega morala jer ga nisam nikada imala i nije mi falio ni mrvicu...
Prije nego je stigla njegova poruka, u sobu mi ulazi jedna jedina prijateljica koju sam imala. Moja sestra ju nije voljela, mislim da je bila ljubomorna na nju, iako sam joj govorila da mi je ona sestra, a Marija samo prijateljica. Svaka ima svoje mjesto u mome srcu, ona to nije shvaćala.
Anita,
molim te, moramo se vidjeti. Pristajem na sve, samo budi uz mene. Nećeš se pokajati, obećavam ti! Moramo se vidjeti. Ponavljam ti, sve će biti kako ti želiš. Obećavam ti.
Čitam njegovu poruku i osjetim prvi put leptiriće. Osjetim da sam zaljubljena u njega.
Prava prilika da sve ispričam mojoj jedinoj prijateljici...
