Poslije dvije godine...
MARKO
Ja sam ju zaista volio, ali već dvije godine nismo išli dalje od poljupca. Malo sam ju znao maziti i ljubiti po ramenima ali i tada bi skrivala svaki dio svog tijela. Znam da sam morao biti strpljiv, ali nekada bih poludio zbog toga. Jer toliko sam ju želio, a ona je bila sve dalja od mene.
U međuvremenu mi se neka crnka počela muvati po kafiću. Tako je bila slatka. Željela je mene, a ja sam želio samo moju Anitu. Tako je bila uporna da me ima, a moj ego je bio sve veći i već sam razmišljao da to riješim.
Ne mora Anita to nikada saznati. Za par minuta strasti nitko ne bih trebao nadrapati, zar ne?
Danas smo se dogovorili da sutra objavimo zaruke kada moja i njena obitelj bude skupa. Da sam znao što mi život donosi, nikada ne bih napravio grešku koju sam napravio! Ali to je kazna. Kazna koju sam zaslužio, a nisam bio svjestan toga.
Danas kada sam vidio moju Anitu bila je tako sretna. Rekla mi je:
- Za sreću je potrebno dvoje. Molim te, nemoj me povrijediti.
- Naravno da te neću samu ostaviti niti povrijediti.
Kao da je osjetila da nešto ide po krivu. Da gubim se u svom koloseju.
Da sam barem razgovarao s njom. A ja sam budala napravio istu grešku koju je napravila moja bivša i očekivala je da joj oprostim. Samo se nadam da nikada neće saznati. Jer ona i Nina se ne poznaju. Kako sam samo padao u rukama pakla, a ja budala nisam bio toga svjestan.
***
ANITA
Sutra će biti najsretniji dan otkada znam za sebe. Sutra su moje i Markove zaruke. Napokon ćemo se uskoro vjenčati i biti jedno srce i jedna duša. Moj Marko, moje sve najbolje. Otkad ga imam ja sam najsretnija osoba. Sve je krenulo kako spada. On je pažljiv i poštuje moje želje. I svaku mi ispunjava. Moja ljubav, velika ljubav.
Već skoro tri godine smo skupa. Nikada nije prešao granicu koju sam postavila. A postavila sam ju jer jednog muškarca želim za cijeli život. A znam da njega želim svim srcem.
Mi smo postali kao jedno. Iskreno mu sve govorim ono što me pita, a ono što ne pita ne mora da zna. Ne lažem ga. Samo ga ne želim mučiti sa svojim problemima. Molim ga da me ne povrijedi.
Da budemo iskreni jedan prama drugom. A on kada ne želi pričati podari mi poljubac, a ja naivna glupača zaboravim na sve i zaljubim se još više u njega.
Nesreća nikada ne dolazi sama, on ju dozvao u naš život. I umjesto zaruka završila sam među ruševinama svog života. Poželjela sam da umrem i da me nema. On me prevario. I to s njom...
***
MARIJA
Obećala sam, zar ne? On je samo moj. Njega ne ostavljam njoj. Nema veze ako ipak ne bude, bitno da ga nema ni Anita. Ta glupača neće biti sretna. Obećala sam sebi. Nema šanse.
Uskoro će joj se svijet okrenuti naglavačke. Biti će nitko i ništa, kako je oduvijek bila.
Krećem u akciju i sve što mi treba je nepoznati broj da pošaljem onoj glupači poruku da dođe i da vidi na djelu što joj zaručnik radi.
Ja sam Marija. Moja je posljednja. Danas ću slaviti pobjedu.
Bliži se sastanak s Markom.
Prije nego uđem u njegov stan pošaljem poruku:
Dušice, ništa od tvojih zaruka. Danas će mene tvoj dečko maziti i ljubiti. Danas ćemo postati jedno. Kada mu ti nisi mogla ponuditi sebe, potražio je mene... Ako ne vjeruješ dođi čekamo te, haha.
Tvoj dečko sada je moj, gubitnice...
Pritisnem SEND i gasim mobitel. Znam da će doći..., a ja ću uživati u njenom pogledu kada vidi kakvo iznenađenje ju čeka...
