Film počne scenom pretrpanog bolničkog hodnika kojim, među pacijentima koji kišu, kašljaju i šmrcaju te općenito djeluju iscrpljeno, izbezumljeno protrče liječnik i sestre gurajući na krevetu mršavog sijedog čovjeka koji izgleda kao da je na rubu smrti. Utrčavaju s njim u sobu, priključuju ga na respirator, brzo mu priključuju infuziju, zapisuju nešto na bolesnički karton i istrčavaju van. U drugoj sceni dovoze sljedećeg i sve ispočetka.
Ekipa koja se kod jednog prijatelja iz društva okupila da zajedno pogledaju najnoviji holivudski blockbuster zabavljeno se smješka - bit će to još jedan od onih tipičnih akcića, odličnih za zabavno nedjeljno popodne. Dečki naginju svoje pive, cure srču vino i grickaju kokice.
Iz bolnice se scena prebaci u tehnološki sofisticiranu zgradu gdje neki namrgođeni ozbiljni tipovi kuckaju pred svojim kompjuterima i sve se jače mršte, a onda među njih ulazi sjedokosi ozbiljan tip, očito šef. Ne doživljavaju ga dok ne progovori ozbiljnim glasom: Imamo još 80 tisuća zaraženih i još dvije tisuće mrtvih. Ovo je pandemija. Najstroža karantena za sve. Mark, prizemlji avione. John, zatvori sva mjesta javnog okupljanja. Mary, zatvori sve vrtiće i škole. Mel, diži policiju, svi su od sada na dužnosti. Peter, dovuci mi na vezu svakog prokletog znanstvenika koji mi može reći koji je to vrag. Odmah! Pokrenite se.
Ekipa pred ekranom se počinje cerekati i komentirati: - Vauuuu, koja faca. Pazi, sad će utrčati Bruce Willis.
- Neee, on je već star. Jason Momoa! - javlja se jedna cura.
- Ili, još bolje, Dwayne Johnson. Ne, ne, čekaj... Znam! Chris Hemsworth: plav, mišićav... mmmm - uzdiše druga i obliže usne.
- Daj, dosta tamo, gledamo film - prekida ih frend, a onda se svi počnu cerekati na scenu u kojoj se dvije žene ispred dućana počupaju oko paketa toalet papira.
- Ma koji vrag! - jedna se cura zagrcne vinom.
Ekipa nastavlja pratiti radnju u kojoj je sve više oboljelih, mrtvih, scene pretrpanih bolnica i pustih ulica smjenjuju se sa scenama likova koji na TV-u objavljuju sve strože i strože mjere zabrane kretanja. Na ulicama se vide još samo policijske patrole zakamuflirane maskama, naočalama i rukavicama koje odlučno zaustavljaju svaki auto, kontroliraju ljude unutra i vraćaju ih odakle su došli. Akcija se povremeno prekida scenama prizemljenih aviona po aerodromima, zaustavljenih vlakova i parkiranih autobusa. Iz helikoptera snimaju konvoje kamiona koji dostavljaju hranu blokiranim gradovima.
- Jebote, ovaj Holivud uvijek tupi jedno te isto. Ko da bi ljudi samo tako nestali s ulica samo zato što im je to neko tamo naredio - gunđa jedan dečko iz društva.
- A šta bi drugo da ti policija zabrani kretanje? - javlja se ona cura koja uzdiše na Hemswortha.
- Ma ko mi može zabraniti, daj molim te - dečko svoju izjavu prekine jednim podužim gutljajem piva. - Osim toga, kakva pandemija, kakvi bakrači - zakoluta očima i potegne još jedan gutljaj.
Društvo počinje s podsmijehom dalje pratiti radnju jer, uhhh, ti u Holivudu ne znaju smisliti ništa bolje nego pandemiju, ali ajde, kad su se već okupili, pogledat će film do kraja, naravno uz podrugljive komentare. Sa sve manje pažnje prate radnju dok na ekranu ne ugledaju kako se zgrade tresu i ruše.
- Ovo neki opasan virus - ruga se jedna cura, a prijatelj dodaje: - I vidi šta je jak, ruši zgrade.
Društvo se sad već ne prestaje cerekati, a taj cerek preraste u gromoglasan smijeh kad na sve to ugledaju na ekranu najavu kako dolazi oluja. Vrhunac nastaje kad im taj poluporušeni grad pokažu prekriven snijegom iako se radnja zbiva u proljeće.
- Ma daj, ne mogu više, gasi ovo, idemo van - dečki počnu ustajati, a cure ih slijede. Izlaze iz stana gunđajući: - E ovako nešto glupo dugo nismo gledali. Da mi je znati na čemu je bio scenarist kad je ovo pisao.
***
I ja se pitam na čemu je scenarist koji nam je sve ovo priuštio. Dok sam ovo sad pisala, a napisala sam brzo, dvaput smo se zatresli. Jednom poprilično, drugi put slabije.
Mislim da je krajnje vrijeme da stignu alieni. Ne znam šta bi nas drugo još moglo iznenaditi, a mislim da ni ti alieni ne bi izazvali nekakav veliki šok. Scenarij je već i sada dovoljno napuhan da bude nestvaran. Ali ovo je random o činjenicama.
Kako ste vi?
Jedino nam preostaje... humor, onaj crni, ironičan
YOU ARE READING
Ahh! Te činjenice! 🔛
RandomImate ideju, stvorite zaplet, likove, rasplet i u svemu tome radite banalne greške. Ovo je moj doprinos obrani zanemarenih činjenica u brojnim pročitanim pričama.