I ja sam ostala sama, ostavio me onaj zbog kojeg sam sve ovo napravila. Da me zavoli, da zaboravi moju prijateljicu i bude samo moj. Nalazim se za šankom, to je mjesto postalo moj dom. Ako nije ulica, tu liječim svoju tugu, svoju bol.
Odjednom, kao u snu, pojavi se ona, ona koja je trebala da bude ispod zemlje, a ona hoda čvrsto na njoj. Neki dečko i neka cura su s njom. Ona blista, osmijeh krasi njeno lice. Pokušam doći do nje, da je opet osramotim, da je ismijavam jer ona je kriva za sve, ona je meni oduzela sreću. Ali ono što se dalje dešavalo dalo mi je naslutiti da ona nije kao što je bila prije. Izgleda da se u njoj probudio neki inat i da će se za svoju sreću boriti do kraja, pa čak i za to umrla.
- Hej, ljudi, vidite li ovu dotičnu osobu ovdje? Ona je jedna djevojka koja nikome nije pravi prijatelj! Ona je...
Pokušavam je uhvatiti za rame i ušutkati, ali ona kao kraljica makne ruke s mene i nastavi:
- Ova ovdje nije za nikoga i ništa. Smatrala sam je najboljom prijateljicom, ali ona mi je oduzela sve! To jest, misli da mi je oduzela. Jer ispod nje viri kučka, a osmijeh joj je anđeoski! Tako je mene prevarila, tako je mene odbacila... Ova ovdje ne zaslužuje da budete s njom u kontaktu jer ona vam sve oduzima i ništa ne daje! Ona je meni oduzela sreću, ali vidim da još živi kao kukavica!
Zaslužila si sve što ti se dešava, sve si zaslužila! Kada me idući put vidiš, sakrij se da te ne vidim, jer ne želim imati grižnju savjest ako te ubijem golim rukama! Zaslužila si da platiš, ovo ti je upozorenje! Drugi put ako me pipneš, mrtva si!
Idemo društvo, naše piće nas čeka, neće nam osoba bez morala, kučka s osmijehom anđela, pokvariti ovaj dan, a ni ostatak našega života!
Otišli su. Ostavili su me samu. Imala sam gorak ukus u ustima. Bila sam sama, prokleto sama. Anita je bila sretna, a ja nesretna. Ona je uspjela u životu, a ja izgubila sve. Prokletstvo!
