15. Poželjan

2.4K 123 22
                                    

Sa razlogom sam pozvala Asha kod sebe u stan

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Sa razlogom sam pozvala Asha kod sebe u stan. Nije u pitanju bilo to da ga želim namamiti u svoj krevet-iako mi ni to ne bi smetalo, nego sam željela da provedem vrijeme sa njim koliko god bolje mogu. Pristala sam da ga pustim, ali ne mislim to iskreno. Ne želim ga pustiti da ode, ne mogu to dozvoliti sebi jer želim da riješimo sve skupa ili da ga podstaknem da se počne boriti protiv svojih demona jer ipak njemu šta fali je podrška.

Večera je bila spremna kada je Ash poslao poruku da je stigao. Na sebi sam imala jednu pamučnu crnu haljinu koja je bila strukirana i do iznad koljena na bretele. Kosa mi je bila u pletenicu ispletena i stavila sam sasvim malo šminke. Nervozno sam čekala da čujem korake uz stepenice kako bih mu otvorila vrata, ali sam začula zvono i prije nego sam uspjela da ga čujem.

Otvorila sam mu vrata i nasmijala mu se, Ash je izgledao privlačno kao i inače dok mi je uzvraćao osmijeh. Ušao je unutra u odvela sam ga do stola gdje je hrana već bila postavljena. Napravila sam lazanje i uz to bezalkoholno piće.

"Mislio sam da ćemo se naći na našim uobičajnim mjestima", prozborio je nakon što smo sjeli i počeli da jedemo.

"Mogli smo, ali željela sam da isprobamo nešto novo, a osim toga hladno je."

"Potrudila si se", pogleda u mene i uputi mi osmijeh koji raznježi moje srce i natjera da mi unutrašnjost ključa lagano.

"Vrijedilo je", kažem i nastavimo jesti. Nakon večere mi je pomogao da pospremim suđe u mašinu i poslije toga smo sjeli u dnevni boravak.

"Pričaj mi, ko je ona žena sa kojom si jutros išao u kupovinu?"

"Gospođa Smith", odvrati i otpije gutljaj našeg pića "živi odmah do mog stana."

"Čini se kao jedna dobra duša."

"Vjeruj i da jeste", nasmije se ponovo, ali sjetno kao da se nečeg sjetio. Stavila sam ruku preko njegove i stisnula je. Neko vrijeme smo šutali, a onda je podignuo svoj pogled prema meni i progovorio:

"Želim se izvinuti za sinoć što se desilo. Bilo je glupo i nepromišljeno od mene da te onako napadnem, ali nisam sebi mogao pomoći."

"U redu je, mogu razumjeti što si tako reagovao."

"Znaš, Lenu ti nisam sinoć imao u planu spomenuti, ali ipak jesam", tiho prozbori i obuhvati dlanom moj i ispreplete nam prste. Srce mi snažno zakuca zbog toga dok se on naslonio od naslonjač i gledao u naše ruke.

"Želiš pričati o tome?" Oprezno ga upitam dok on ne skreće pogled od naših isprepletenih ruku.

"Družili smo se od malena faktički i smatrao sam je poput svoje sestre, Tim je naknadno došao i postao dio nas. Nisam shvaćao da sam je volio dok nisam počeo biti ljubomoran na Tima što se nalazio sa njom sve češće i češće bez mene. Rekao mi je da joj to priznam, ali plašio sam se da je izgubim jer mi je naše prijateljstvo ipak bilo važnije, ali nakon njegove smrti sam odlučio da joj priznam."

Napravio je kratku stanku i odahnuo, sklopio je svoje oči i palcem mi počeo gladiti površinu dlana u kružnim pokretima.

"Ispostavilo se na kraju sa je ona cijelo vrijeme voljela Tima i da je njegova smrt nju totalno uništila. Pokušavao sam da ostanemo dobri, ali ona više nije mogla da trpi moja sranja i još činjenicu da je volim. Udaljila se, a ubrzo nakon toga otišla u drugi grad."

Ponovo je nastupila tišina, ali ovoga puta Ash nije imao namjeru da više nešto kaže. Završio je svoju priču i ponovo mi se otvorio i pustio me da istražim njegovu prošlost. Zbog toga sam imala još veću nadu da ga mogu zadržati i da bi on mogao da ostane.

"To je razlog zašto ne želiš da riskiraš", zaključim i njegov pogled obuhvati moj. Bio je nedefinisan, izmješan sa bolom, sa tugom, ali i nekom odlučnošću.

"Da, ali oboje znamo da sam već previše riskirao."

"Ipak ti još nije kasno da odeš", prošaputam i progutam knedlu.

"Nije, ali ne želim da idem večeras", nagne se prema meni i pogladi mi obraz. Njegov pogled je nježan, ali požudan i stvara mi leptiriće pri dnu stomaka dok me tako gleda.

"Želim da bar večeras dopustim svojim osjećanjima da prevladaju razum", tiho nadoda i poljubi me nježno. Njegove usne su me ljubili pernato, sporo i tako bolno poželjno. Uzvraćala sam mu poljubac i pokušavala ga produljiti, ali se odmaknuo od mene. Istražio je moje oči, lice i zadržao se:

"Ne želim da žurim, pusti mene."

Ponovo je spustio usne na moje i nastavio tamo gdje je stao. Mučio me, ali istovremeno sam uživala dok me ljubio sa divljenjem i pažnjom. Ostavljao je poljupce po mojim obrazima, spuštao se na vrat i zadržao se dok sam mu ja dozvoljala da me istražuje do kraja. Bio je oprezan i ubjeđena sam da je zbog moje priče, a da samo zna koliko sam spremna ići sa njim do kraja ne bi morao toliko da bude oprezan.

"Jesi sigurna da ovo želiš?" Upita me kroz poljupce dok je njegova ruka sporo šarala mojim leđima preko tankog pamuka. Oči me zapeckaju i poželim da zaplačem od sreće što je toliko pažljiv i što unatoč svojim potrebama mene stavlja na prvo mjesto.

"Jesam", uspijem pomrmljati i ponovo spustim usne na njegove.

Podigli smo se i kroz poljupce pronašli put do moje spavaće sobe. Nježno me polegao na krevet ne prekidajući poljubac. Prstima sam mu dodirivala kragnu i nježno se spuštala do prvog gumba košulje i otkopčavala je. Osjetila sam njegovu uzbuđenost, vreo dah, ali svejedno nije brzao. Košulja mu je pala na pod, a njegove ruke su se lagano zavukle ispod moje haljine i povlačile je gore. Pomogla sam mu da mi je skine i ostala sam skoro pa gola ispod njega. U tom momentu nisam osjetila strah, ni sram ni kajanje. Bila sam spremna ići do kraja sa njim jer sam znala da mu ovo nije svejedno, smatra to jednako važnim i posebnim kao ja.

Spuštao se niže sa poljupcima dok je između svakog tiho prošaptao "prelijepa". Gubila sam se u vremenu i njegovim nježnim dodirima, uvijala se, tiho dozivala njegovo ime i molila ga da me dalje ne muči. Vratio se nazad do mene i poljubio mi usne, a onda mi ispunio molbu. Skinuo je hlače, potom mi otkopčao grudnjak i svukao gaćice i posvetio mi svu pažnju samo još trostruko više i bolje.

Tu noć je Ash, bez sumnje, vodio ljubav sa mnom. Bez premišljanja, bez dvoumljenja, bez grižnje savjesti i bez ikakvih "šta će biti sutra" pitanjima. Prepustio se momentu i svojim osjećanjima, a ja sam ga pratila u tome i osjećala se voljenom i predivnom. Nadala sam se da je i on to isto osjetio dok sam mu ostavljala poljupce po ramenima, obrazu, vratu i rukama. Nadam se da je konačno shvatio kada sam mu ljubila ožiljak nježno i sa pažnjom. Nadam se da je shvatio sa tim da ga ne planiram napustiti, pogotovo nakon što sam ga poslije toga zagrlila i pokrila nas plahtom i utonula u san.

Nikad ne bih mislila da ću moći se prepustiti muškarcu tako lako i bez grižnje savjesti nakon moje prošlosti. Dok sam sa Ashom moj strah je smanji, a večeras je u potpunosti ispario iz mene u sretna sam zbog toga. Večeras mi je dokazao da nije svaki muškarac isti, ali vjerujem da ovo što smo mi večeras imali nije bilo samo zbog naših potreba i požude. U pitanju je bio i strah od gubitka.

Možda ga već sutra neće biti u mom krevetu, možda je ovo večeras bila konačnica našem odnosu, ali nadam se da je shvatio kako ima nekog ko ga prihvaća takvog kakav jeste, sa svim nedostatcima, sa svim ramana iz prošlosti i strahom.

Nadala sam se, jer bio je poželjan u mom životu.

Poželjan [✔]Where stories live. Discover now