Život je jedna imenica koja nema zamjenicu. Vaš izbor je jedino koji ćete mu epitet dodati i da li ćete se ponašati u skladu s tim.
Ako mislite pozitivno pozitivno će i biti, ali ako ste negativac kao ja čitav život će vam proći u žaljenju za postupcima.
Kroz život trebamo biti svjesni da nije svaki naš postupak savršen, istina, ali da sebe trebamo ubijati zbog loših postupaka nikada to ne trebamo činiti, svi mi živimo život po prvi put i svakom od nas će se dogoditi i zavući pokoja greška na koju ne možemo uticati. Moramo biti ponosni i na svoje greške jer da nije bilo njih danas ne bismo bili ovakva osoba kakva jesmo.
Anita. Moja majka mi je govorila kako moje ime ima lijepo značenje, ali nikad ga nisam provjeravala. Sva moja bol stane u to ime koje mi je ona nadjenula. Moja majka koja je vremenom počela da ulaže u drogu, a potom je i umrla od iste. Moj tata čije gene nosim me uvalio u ovaj vrtlog kojim upravo hodam i ne znam gdje da skrenem, a da pronađem izlaz. Bježim od njegovih dugova, od njegovog ludila i od majčinih propalih obaveza.
Jedni žele moje tijelo zauzvrat, drugi žele novac. Jedina osoba koja se bori da me to oboje zaobiđe je Srđan.
Srđan je bio čovjek u tridesetima, bila sam pak mlađa od njega pet godina, ali on je djelovao kao da je već promudrovao čitav život dok sam ja izgledala kao djevojčica nenaviknuta na udarce života. Bio je visok i krupne građe, isključivo uredne kose i kratko podšišane brade. Njegove oči su bile plave, iako nisam voljela plave oči moram da priznam da ljepših plavih očiju u svom životu nisam vidjela.
Da nisam uništena psihički kako jesam, on bi prvobitno bio moj izbor. Istina, većinom nije kod kuće provodi dosta vremena na poslu, svojevoljno ili ne ne znam, ali znam da čim udahnem miris njegovog parfema pristala bih na sve.
Ali... Da li nekom dosta treba ovakva osoba kao što sam ja? Izgledam kao da me život pregazio. Moje zelene oči više nisu jarko zelene boje sad su tamne i mrtve kao trava u jesen svakim danom sve više umiru, moja plava kosa više nije bila plava sada ima smeđi izrast koji me podsjeća koliko dugo sam vremena provela bježajući i krpeći se. Moje tijelo je prestalo biti u formi, široki kukovi su ostali, ali ni traga od mog nekadašnjeg stomaka jer sam dosta vremena bila gladna i žedna. Moje usne su bile suhe i ispucale.
Ovdje nisam imala ništa i nikoga i kada ovo sve prestane bit ću ko zna gdje, ali ću se boriti za sebe da završim na što boljem mjestu jer mi moja škola ne dozvoljava suprotno.
Ja sam Anita i ovo je moja priča pakla.
A/N
Hvala vam puno na podršci startamo s ovime.
Mišljenje?
