Imate ideju, stvorite zaplet, likove, rasplet i u svemu tome radite banalne greške. Ovo je moj doprinos obrani zanemarenih činjenica u brojnim pročitanim pričama.
Čitala sam proteklih dana jednu priču objavljenu u papirnatom izdanju u kojoj čistokrvna Britanka, porijeklom valjda još od Kelta, svojim prijateljima, također čistokrvnim Britancima, kuha navečer kavu u svom stanu. Za početak, stavi džezvu na šporet...
I onda se sjetim kako sam i ovdje na wattu bezbroj puta pročitala kako si neki isto tako čistokrvni Amerikanci, Nijemci, Talijani... kuhaju pravu izvornu tursku kavicu. Stave džezvu, vodu, čekaju da zakipi, dodaju fino mljevenu kavu i onda uživaju u kafenisanju. Eh da, sve bi to bilo lijepo da je u priči riječ o imigrantima s ovih naših prostora, oni gdje god žive čuvaju taj običaj kuhanja prave kave i polaganog kafenisanja. Međutim, zapadni svijet je već odavno zaboravio kuhanje te turske, bosanske ili kako god je hoćete nazvati - kave. Nema toga kod njih!
Pije se instant kava, filterica, espresso, a najbliže kuhanju ovdašnje prave kave je kuhanje u caffettieri, starinskoj verziji espresso aparata nastaloj u vremenu kad ovih sofisticiranih još nije bilo. Caffettiere su se zadržale sve do danas jer nemaju svi love za pravi espresso aparat ili im jednostavno takav način pripreme kave najviše odgovara.
Dakle, ovo ćemo najčešće susresti na jugu Europe:
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Anglosaksonski svijet je pak skloniji filter kavi, posebno Amerikanci. Da nemaju jaku talijansku imigraciju, ne bi znali što je to fini, aromatični i jaki espresso. Britanci se od tradicionalnog čaja sve više okreću kavi, ali i to je onda filterica ili instant kava svih mogućih okusa. Nijemci najviše vole instanticu. Oni iole normalnog životnog standarda masovno posjeduju aparate za kapsule - najpoznatije kapsule su Dolce Gusto i Nespresso, no svi veliki brandovi kave imaju danas i svoje kapsula verzije. Bolje situirani ljubitelji kave imaju doma espresso aparate koji sami samelju kavu baš tog trenutka, naprave espresso, dodaju pjenu od mlijeka po želji i još sto čuda.
Džezva? Ništa. Zapadnjacima je to egzotika. Pa kad već smještate svoje priče na zapad, ne zaboravite i na tu "sitnicu". Cilj je uroniti fikciju u realni svijet kako bi bila što uvjerljivija, a sa džezvom to neće biti ako se radnja događa u New Yorku, a junaci su joj pravi izvorni wasp-ovci (white anglo-saxon protestant, u širem smislu predstavnici bijele vladajuće elite s dobrom zalihom "starog novca"). Isto vrijedi i za Britance, posebno potomke plemstva.
Znam da će sad opet mnogi reći "ma šta ova opet tupi s glupostima". Kao prvo, kava nije glupost, ne dirajte mi u kavu! Drugo, pa ako vam je glupo, a vi zanemarite i kuhajte i dalje tursku kavu usred Manhattna. Uostalom, ovaj random i nije za one koji misle da sve znaju, takvi i dalje naplaćuju ulaznice u američke klubove u kunama ili dinarima ili kavu usred Londona u dolarima, a američkim đacima dodjeljuju petice, četvorke... I silno se uvrijede ako im se ukaže na grešku.
Vjerovali ili ne, upravo pijem zadnje gutljaje kave, iako je ponoć. Bez nje ne bi bilo ni ovog poglavlja.
