Sutra je taj dan. Fale mi moji prijatelji. Sve mi fali. Trebala sam sa Leom tu živjeti. Naravno kada postanemo ponuljetne... Odjednom čujem kucanje na vratima. Mama.
Ja:Uđi Mama:Rea, već 2 tjedna smo tu. Izađi van malo. Znaš jezik, nađi si prijatelje Ja:Zar baš moram? Mama:Ne moraš, ali bilo bi lijepo Ja:Oke idem. Al nemoj se čuditi ako se izgubim! Mama:Pa nemoj ići daleko Ja:Oke, oke... -spremila sam se i blago našminkala.
Ja:Ideem Mama:Ćao ... Šetam već sat vremena i nemam pojma gdje sam. Idem na google maps pa ću pronaći put do kuće.
Grad je prelijep. Trebalo mi je 4-5 min do plaže. Sve je tako lijepo i mirno. Ima ljudi, ali nije tako bučno.
Tia POV
Ja:Je li sve spremno? -pitala sam uspaničeno. Trebamo krenuti još malo sve mora biti savršeno. Mateo:Smiri se ženo, cijelo vrijeme samo paničariš. Sve je spremno. Lea:Koliko je sati? Ja:20 do 9 Filip:I kad mi trebamo doći? Lea:Pa krenit ćemo u pola 10, a trebali bi stići u 4, pola 5, 5. Možda kasnije. (Oke to sam bubala, nemam pooojma koliko treba. Vjerovatno je pre malo, but okey) Ja:Okej
-----sljedeći dan-----
Rea POV
Jutro je. Ustala sam se, otišla u WC i obavila sve što trebam. Obukla sam ovo👇
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Uff, baš je vruće danas. Mogla bih ići na bazene, ipak je more pre hladno još, 5. je mjesec. Izašla sam iz sobe i otišla u kuhinju na doručak. Skuhala sam si tjesteninu. Kada sam jela otišla sam na balkon vidjeti jel tamo mama. I bila je.
Ja:Jutroo Ja:Jesi jela, ja sam sad jela i ostalo je tebi.? Mama:Da, da jela sam -došla je do mene i zagrlila me Mama:Sretan rođendan Rea Ja:Hvala mama Mama:Evo...izvoli -dala mi je kovertu Ja:Hvala ti Mama:Ajde. Otvori. -otvorila sam i izvukla nekakav papir. Izvadila sam ga i kada sam vidjela šta je to bila sam presretna. Karta za Hrvatsku. Ja:Mama...hvala tii previšeeee Mama:Ma ništa. Samo...znam, fali ti društvo i... -nije stigla dovršiti netko je pozvonio Ja:Mama očekuješ nekog? Mama:Ne, ajde...idi otvori Ja:Okej -hmm, sumnjivo. Ona uvijek trči otvoriti jer po njenom 'nikad ne znaš tko može biti iza vrata'. To je istina, ali ona odmah misli na ubojice, otmičare itd... Otišla sam otvoriti.
Cijela ekipa:SRETAN ROĐENDAAAAAAN!!! -samo sam šutila, gledala u njih i doslovno počela plakat. Rea, to moraš promjeniti. NEMA PLAKANJA! Mateo:Možemo ući? Ja:Da...da...uđite i hvala vam puno! Lea je došla do mene i zagrlila me. ... Sjedimo već 3 sata i pričamo. Toliko su mi falili. Odjednom mi stiže poruka s nepoznatog broja.
X:Sretan rođendan, princezo moja!❤
-Evo ga opet. Svaki rođendan mi netko pošalje ovakvu poruku s istog broja, ali nisam nikom pokazala. Tko je to?
Ja:Tko je to?
-Tko zna tko je to, šta pokušava i kako će se sve završiti. Zašto jednostavno ne kaže ko je? Zašto mi to šalje svake godine? Naježim se svaki rođendan jer se sjetim toga. I tako stalno.
Lea POV
Pričala sam s Reom sve dok joj nije mobitel zavibrirao. Kada je pogledala kao da se uplašila. Sjedi i gleda u mobitel kao zaleđena. Brinem se za nju. Otkako je stigla poruka odsutna je. Kao da razmišlja.
