Zašto Baš On? 🔚

16. POGLAVLJE

Prošlo je nekoliko dana od kako sam pričala sa Olivijom o Krisu. Za to vrijeme ja sam joj pomogala oko kuće,  zvala razne ljude, učila za školu i uglavnom sam provodila vrijeme u kući. Čula sam kucanje na vratima, a zatim je ušla Olivija i sjela pored mene.
-"Imam dobre i loše vijesti za tebe", rekla je. Osjetila sam neku nervozu u stomaku, ostavila sam ljubavni roman koji sam čitala i pogledala je, -"Slušam".

-"Uspjela sam srediti da se ti i Kris nađete sami u kafiću, moji ljudi će te pratiti za svaki slučaj. Potrudi se da lijepo porazgovaraš sa njim. Loše vijesti nisu toliko loše za mene i ostale ali tebi će sigurno bit", uzela mi je ruku, a ja imam osjećaj da će mi stomak eksplodirat od nervoze.
-"Večeras u ponoć idemo opljačkati jednu zlataru". Nesvjesno sam otvorila usta i buljila u nju. Tek sad shvatam u šta sam se ja uvalila.

-"Znam da ne želiš učestvovat, ali uvjeravam te, tvoji roditelji to rade godinama, kao i mi i nikada nas policija nije uhvatila, i da nas uhvati imam jake veze i oslobit će nas u roku od nekoliko sati. Ja sam zadužena za alarme i kamere, Marcus je vozač i vodi Armina sa sobom. Armin je profesionalni ubica, u slučaju da se neko nalazi u zlatari, a ti Lena i Sandra će te dobiti torbe koje će te puniti čime god stignete. Molim te, neće nas uhvatiti, sigurna sam da bi roditelji bili ponosni na tebe". Na njene zadnje riječi sam se nasmijala,
-"Uredu, ali ako nas uhvate napuštam mafiju" pristala sam unatoč nervozi.
-"Dogovoreno", bila je toliko sigurna da je policija neće uhvatiti da sam se smirila.

**** ****** ***** *****
Obukla sam nešto jednostavno, u mali ranac sam stavila mobitel, cigare, žvake i punjač. Sišla sam u dnevnu sobu gdje su bili ljudi i razgovarali o pljački. Da mi je neko rekao da ću ovo sve doživjet i da ću pljačkat zlatare, smijala bi se kao luda. Zagrlila sam se sa Olivijom i sjetim se, zaboravila sam novčanik. Potrčala sam kroz hodnik i nabrzaka ubacila novčanik u torbicu, kada sam bila spremna zastala sam ispred Sandrinih vrata. Opet sam imala neki čudan osjećaj, iako sam morala požurit ostala sam i prisluškivala.

-"Kako ćemo pobjeć, nečim treba da joj privučemo pažnju, zamisli koliko bi haus nastao da nas uhvati", Lenin glas.
-"Šuti, neće nas uhvatiti, večeras će biti Katarinina prva pljačka, Olivija će se brinuti za nju, a mi ćemo pobjeći kada policija krene prema zlatari, navodno bježimo od policije. Nemoj da bi kome šta pisnula hajde sada".

Kao grom sam proletila kroz hodnik i izletila iz kuće. Upalila sam jedno auto i izašla. U nekim zemljama je dozvoljeno da se vozi auto kada si u srednjoj školi, a u nekim nije, pa sam se zbog toga trudila da izgledam starije kada vozim, što mi je i uspijevalo. Vidjela sam Krisa kako mi prilazi i ja sam osjetila neku toplotu kako struji mojim tijelom. Sjeli smo u kafić, ja sam naručila kafu, a on colu.

-"Drago mi je što si došla, nervirala si me iskreno kada si me ignorisala u školi". Stvarno? Bilo mu je krivo što nisam pričala sa njim?

-"Pa da nije ovakva situacija idalje bih te ignorisala zbog onog u wc-u"

-"Oprosti zbog toga samo, ne želim da se drogiraš nemaš potrebe..", prekinula sam ga:
-"Imam potrebe isto koliko i ti, sada kada znam skoro sve o pravom tebi. Sada smo isti, ti nemaš roditelje, ja ih imam ali kao da ih nemam, imamo jednu osobu koju stvarno volimo, ti imaš baku a ja sestru, ignorišemo naše prijatelje koji su bili tu za nas, Leona i Karin." Samo me je gledao onim svojim tamnim očima, morala sam skrenuti pogled, on je jedina osoba koju ne mogu gledati dugo u oči.

-"Došla sam ovdje da porazgovaramo o tebi, uglavnom", mislila sam na Anu, koliko god bila hladna prema njemu žao mi je što mu moram kriti da je njegova mama živa, što prije saznam istinu prije ću mu reći. Na moje riječi on se samo smješkao, svaka dlaka na mom tijelu se naježila. Kako bi voljela da ga poljubim, gubim se u njegovim očima, sve postane nevažno, čak zaboravim i da dišem. Njegova obična crna majca izražavala mu je mišiće, prelijep je.

-"Sviđa ti se šta vidiš?" upitao je smješeći se a meni su obrazi naglo pocrvenili. Nisam smjela dopustiti da primjeti. Kada je vidio kako se crvenim uzeo me je za ruku a meni je srce igralo kolo u grudima.
-"Siguran sam da ti je neko rekao da će samo  jedna djevojka znati sve o mom životu i eto, sudbina je bila da ta djevojka budeš ti, iako ti ja ništa nisam rekao, sama si saznala". Malo sam se zamislila, bio je upravu, totalno sam zaboravila na to, ovaj dan mi je jedan od najljepših, a onda mi raspoloženje naglo splasne kad se sjetim Ane, Sandre i Lane.
Uredu Katarina, sad ili nikad!

-"Izvini što ovako iznenada pitam ali tvoji roditelji, šta znaš o njima?"
Nekoliko trenutaka me je samo gledao, a onda mi je pustio ruku.

-"Kada sam imao 14 javili su mi da su roditelji imali nesreću i da su umrli na licu mjesta, mada su neki tvrdili da nije slučajno otpala guma na autu. Znao sam da su u mafiji i nadao sam se da su ostali živi ali ih nisam vidjeo i pomirio sam se sa njihovom smrću. Pridružio sam se mafiji tvojih roditelja, i to je to". Imam još samo jedno pitanje, mada već znam odgovor.

-"Tvoja mama, ona ima kratku svjetlo smeđu kosu, zelene oči sa mladežom na vratu?", Kris je širom otvorio oči
-"Kak.." odmahnula sam rukom,
-"Olivija, opisala mi je, vidjela je negdje sliku", slagala sam. Prije nego što ga obradujem moram se pobrinuti da se riješim Sandre i Lane jer će ubiti Anu, ne želim da mu dajem lažnu nadu.

**** **** **** ****
Svi smo trčali obučeni u crno, prva Olivija, zatim ja, Armin i iza njega Sandra i Lana. Kada smo došli ispred zlatare Olivija je uspjela prebaciti neku maramu preko kamere i provalila je unutra polako da se alarm nebi upalio. Kada je završila pozvala nas je unutra, Armin je otišao kroz neka vrata a Sandra i ja smo kupile nakit u male vrećice, primjetila sam da je Lana došla 5 minuta poslije što mi je sumnjivo. Trgla sam se kada sam čula policijske sirene i svi smo izletili iz zlatare. Sandra i Lana su otišle u njihova kola, Armin je uletio kod Marcusa a ja sam ušla u Olivijino auto. Mislim da ne moram da kažem da je Lanina ideja bila da vozimo različitim autima, po njenim riječima da 'lakše pobjegnemo' od policije. Lana je i pozvala policiju sigurna sam. Vozili smo do raskrsnice, Marcus je skrenuo desno, a Olivija mi je govorila da idem pravo, ali je ja nisam poslušala, krenula sam za Sandrom.

Policiji smo pobjegli ali ja nisam htjela otići kući dok ne vidim gdje idu ove dvije krave. Namjerno nisam zavezala vreću i skoro sav nakit je ispao pa je Olivija otišla na zadnje sjedište da ga pokupi. Vidjela sam neku raspalu kuću, Sandru i Lanu kako se pozdravljaju sa nekom osobom obučenom u crno. Dovoljno sam vidjela i zaputila sam se kući.

Ležala sam u krevetu i razmišljala. Sutra ću provjeriti ko živi u toj kući, sutra naveče ću reći Krisu za njegovu mamu. Sutra ću saznati istinu. Sve brige su me napustile kada sam uzela malo heroina, i kada sam uplovila u zemlju snova...

Hvala svima koji čitaju moju knjigu, uživajte ❤👋