"Sada želim svoju nagradu" rekao je i privukao me k sebi stavljajući svoje ruke oko moga struka i spojivši naše usne.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Mazikeen ili kako ju prijatelji zovu Maze Smith, u svom životu nikada sebe nije stavljala na prvo...
Otvorila sam vrata auta i zaputila se u Arenu. Bila sam već kompletno obućena samo su mi klizaljke bile u ruci kao i palica.
Jedna od mana je što ne mogu stvari ostavljati u svlačionici nego ih uvijek moram nositi.
Ušla sam u Arenu i već se mogu čuti ljudi koji sjede na tribinama oko rinka. Sve je odzvanjalo.
Pored mene su prošle dvije cure i kad sam klimnula glavom prema njima, nasmijale su se posramljeno primijetivši da su zurile u mene. Hvala Bogu na kacigi na glavi.
Stala sam ispred svlačionice i pokucala na vrata.
"Evo ga." čulo se s druge strane i koraci kako se približavaju.
"Točan u minutu." rekao mi je trener kako sam ušla u svlačionicu. Potapšao me po leđima dok sam prošla pored njega, dolazeći do klupice da si presvučem klizaljke.
Dečki su već skoro svi bili obućeni, nekima su falile kacige, a nekima klizaljke.
Polako sam se izula i preobula u klizaljke. Žnirance sam vezala u posebnom uzorku, ajmo reć da mi je to bila srećonoša. Uvijek sam ih imala zavezano drugačije. Zašto biti kao svi drugi kad možeš biti unikat?
Kad smo svi već bili gotovi, trener je odlučio održati mali govor kao prije svake utakmice.
"Danas igramo protiv Velikih Medvjeda. Znate kakav su tim. Možete ih bez problema pobijediti, no ne želim da to shvaćate previše olako. Protivnici su kako bilo da bilo." rekao je te smo klimnuli glavama i polako krenuli. Kompletno cijela Arena, osim rinka, je prekrivena tepisima kako bi mogli hodati u klizaljkama. Izašli smo iz svlačionice i krenuli do ulaza u rink kroz koji ulazi onaj stroj koji ravna led.
"A protivnici su im naši domaćiniiiii Srebreni vukoviiiii." rekao je spiker najavljujući nas te smo se polako uklizali u teren.
Sva trema koju sam imala, nestala je kad mi se klizaljka spojila s ledom. To je to, tu pripadam. Sada jedino tko ide dolje je suparnik.
Zvali smo se Srebreni vukovi jer nam je maskota bila vuk, a škola se zove Silverin. Sadrži u sebi silver što znači srebro. Većinom su ekipe imale imena po životinjama i još neki pridjev uz to.
Kad smo Liam i ja prošli tunel i izašli na rink, publika je postala, ako ne i duplo glasnija.
"Ajme to je Wolff." čula sam neku curu kako viče. Prepoznala bi taj glas bilo gdje. Okrenula sam se i našla cure sa Apollom kako sjede u blizini našeg boxa, točnije mjesta gdje igrači sjede do izmjene.
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
M
ahnula sam im te su one još više počele navijati."Ajme Nina mahnuo nam jeeee." rekla je Zoe.
Naš trener je već bio unutra čekao nas da dođemo. Pola ih je ušlo unutra dok su ostali bili na ledu.
"Ovako, od vas želim da im pokažete gdje im je mjesto. Ovo je naš rink i ne možemo izgubiti na našem terenu." rekao je trener.
