Otišli su u avion, a ja kući sa mamom. Bila sam tužna, ali i sretna zbog svega sa Matejem. Gledala sam "Midnight sun". Film je preee dobar. Otišla sam u kupaonu, otuširala se i obavila sve ostalo te obukla spavaćicu. Još sam bila na instagramu i otišla sam spavati. ... Budi me alarm, 9 sati. ipak dana idem na razgovor u školu. Pitate se zašto pred kraj šk. godine? E pa ti predivni (sarkazam...) profesori su htjeli da sve riješe do iduće šk. godine. A i mama je ipak htjela odgoditi upsi za sljedeću godinu. Budući da ih je već zvala za upis, morala je odgoditi to, pa su joj usput to rekli. . Ustajem se sa kreveta, odlazim u kupaonu obaviti sve što trebam oblačim ovo👇 te se malo našminkam.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Škola je 10 minuta pješke od našeg stana, no mi smo iznajmile auti na neko vrijeme dok ne kupimo vlastiti pa smo išle autom. Izlazim iz auta i vidim oko nas jako puno tinedžera. Kada smo došle pred školu neki su se okrenili prema nama, a neke nije bilo briga. Ušle smo u školu i nekako uspijele naći ravnateljev ured. Za to smo koristile prevoditelj jer ipak nisam toliko dobra u Turskom.
*Pričali su na engleskom, ali puno je jednostavnije da napišem odma na hrvatskom nego da pišem na engleskom pa prevodim.*
Mama i ja:Dobar dan Ravnatelj (rav.): Dobar dan Mama:Mi smo tu zbog upisa moje kćeri Rav.: Ahaa, evo sjednite da se sve dogovorimo ... Rav.:Rea, u školu dakle ne moraš dolaziti do iduće godine jer nema potrebe da kreneš kad je kraj već. Ja:Aha...okej Rav.:Doviđenja! Mama i ja:Doviđenja ... Došle smo kući. Otišle smo još nešto jesti jer nismo ništa jele prije škole.
Ja:Ja ću se ići prošetati sada Mama:Okej, samo pazi da se ne izgubiš Ja:Neću ne brini se ... Već pola sata pokušavam pronaći put do kuće. Otišla sam pre daleko i sad ne mogu kući. Nemam na računu već tjedan dana. Ne može bolje. A ništa pitat ću nekoga. A fino mi mama kaže 'ne idi daleko' ali neeeeee Rea mora ići daleko...eto ti sad...ETO TI kad ju ne slušaš!!! Govorila sam sebi u sebi.
Ja:Affedersiniz, bu adresin nerede olabileceğini biliyor musunuz? (oprostite, znate li gdje bi mogla biti ta adresa?) -pitala sam neku ženu pokazivajući joj sliku na mobitelu gdje je bila adresa naše kuće X:Affedersiniz, yeni taşındım (oprostite, tek sam se doselila) ... Nakon 50000 pokušaja odustala sam...zadnju osobu sam pitala za poziv i rekla sam mami da se ne brine, no ona se sva uspaničila naravno.
Ja:Mama sve će bit oke, ne brini se Mama:A ja sam ti fino rekla... Ja:Mama sve će bit oke, moram vratit mobitel. Nazovi me sad da ne trošim tuđi novac i vrijeme. -prekinila sam i vratila mobitel ... Napokon sam se nakon 5 sati vratila kući. Uhhhh...najgorijih 5 sati ikad!
Mama:O Bože Rea toliko sam se brinilaa -evo kako je moja mama reagirala kada sam otvorila vrata Ja:Mama sve je okej, idem ja odmoriti umorna sam jako. Ipak sam bila na nogama 5 sati. Mama:Ajde idi se odmori ja ću napraviti ručak pa ću te probuditi Ja:Može, jako sam gladna
