10 Minuta U Raju/Paklu-ZAVRŠENA

25. dio-KRAJ

"Postala sam ubojica."

A naša nesposobna policija ga nije uspijela uhvatiti. Onako pijan ko letva je uspio pobjeći. Naći ću ga. Moram.

*Odmah da bude jasno, sve je izmišljeno i naravno da ne mislim stvarno tako o policiji*

           _____2 mjeseca kasnije_____

Filip je dobro, no Matej je u komi. Nitko ne zna hoće li se ikako probuditi. Do sada su ga već 5 puta htjeli isključiti s aparata, no složili su se da ga isključe sa aparata ako se ne probudi za 3 mjeseca. Ja sam protiv toga jer neki budu godinama u komi i probude se, a njega će za mjesec dana. Već 2 mjeseca je u komi. Svi se molimo, nadamo se, no ništa. Otkako se ovo dogodilo mama i ja smo u Hrvatskoj. Iz škole sam se uspijela izvući. U sobi sam, ne izlazim iz nje. Nemam volje. Ne mogu se zabavljati dok mi je osoba koju previše volim u komi.

            _____1 mjesec kasnije_____

Došao je taj dan. Molila sam ih da ne potpišu za gašenje aparata, ali jesu. Njegovi vlastiti roditelji će ubiti svoje dijete. Stojimo svi tu i čekamo. Prozor je otvoren jer je u prostoriji jako zagušljivo. Doktor je krenuo isključiti iz struje, no meni je odjednom došlo i otrčala sam i gurnila doktora od aparata. Kako je prozor bio otvoren, a prostorija je na 4. katu, doktor se spotaknuo i dogodilo se nešto što se nije moglo dogoditi ni u najgoroj noćnoj mori. Ubila sam doktora. Svi su počeli vrištati. Gledali su me razočarano, a ja sam plakala i razmišljala samo o jednoj stvari. POSTALA SAM UBOJICA.
...
Policija je došla. Pitali su što se dogodilo, moja mama je ustala pružila ruke policajcu. Meni nije bilo jasno što radi sve dok nije rekla nešto što je mene još više uništilo.

Mama:Ja sam ga ubila. Gurnila sam ga i pao je
Ja:MAMA!!! Ja sam...nisam htjela da ga isključe iz aparata, pa sam gurnila doktora i kako je prozor bio otvoren ispao je kroz isti. Mama nije rekla istinu. Samo me je htjela zaštiti. No prije nego me uhitite i odvedete dopustite da kažem nekoliko riječi. Žao mi je, mama, što sam te iznevjerila. Priuštila si mi sve, a vidi kako sam ja tebi vratila. Ne mogu ti dopustiti da sebi uništiš život. Žao mi je svima na ovome. Ako se ikad probudi, recite mu da sam mrtva. No ne odmah. Prvo mu recite što sam napravila, istinu, a ako pita gdje sam recite da sam mrtva. Barem to napravite.
-rekla sam sve to, a suze su tekle. Okrenila sam se i pružila ruke policajcu.

Ja:Vodite me odavde. Ovi ljudi tu ne zaslužuju nekoga kao što sam ja. Ne zaslužuju ubojicu u svojim životima.

            _____3 godina kasnije_____

Tamo sam gdje i pripadam. Zatvor. Mjesto koje mi je promjenilo život. Mjesto u kojem ću biti još 5 godina. Do sad sam bila u popravnom domu zbog godina ali evo me...imam 19 godina i u zatvoru ću biti do 24. godine. Mama mi dolazi svaki dan. Ne odustaje od mene, traži način kako da me oslobodi. Ja svaki dan plačem i savjest me peče. Ubila sam čovjeka. Matej se probudio jučer, no jako velika mogućnost postoji da neće preživiti što me jako boli. Boli me pomisao na to da se osoba koju previše volim probudila iz kome, a ja ju ne mogu posjetiti. Još više me boli pomisao na to da će ta ista osoba možda umrijeti, a ja ne mogu reći zadnje "Volim te". Mama danas dolazi. Jedva čekam
...
Ja:Heej
Mama:Hej, kako si?
Ja:A kako mogu bit...svaki dan je isti
-počela sam plakati
Ja:Kako je on?
Mama:Spava. Prvo što je reko je bilo "Rea". Kada je polako došao sebi, bar koliko je mogao, rekli smo mu istinu.
-počela sam još jače plakati. Bili smo samo prijatelji, a prvo što je rekao je bilo moje ime. Uništila sam sve!
Mama:Pitao je gdje si, rekli smo ono što si tražila. Nakon toga su se samo čuli sve slabiji otkucaji srca i na posljetku kardiograf je pokazao ravnu liniju. Oživljavali su ga i uspijeli su. Jako je loše stanje.
-počela sam nekontrolirano plakati
Ja:Molim...molim te...ako se...ako se pro...ako se probudi...reci mu...da...da ga...da ga vo...da ga volim
-jedva sam to rekla. Previše me boli sve
Mama:Hoću. Nemoj plakati bit će sve okej
-prišla mi je i zagrlila me
...
Dani su prolazili, a mama je dolazila sve rijeđe što me jako boli. I kada je dolazila izbjegavala je razgovor o Mateju što me sve dovodi do jedne stvari na koju ne želim ni pomišljati.
.
Sjedila sam i razmišljala sve dok me nije omela stražarica

Stražarica:Rea Novak
Ja:Ja sam
-došla sam do rešetki
Stražarica:Imaš pismo
Ja:Pismo?
Stražarica:Da. Otvori ga, ali tu da vidim što se nalazi unutra
-kada je vidla da ju gledam onim pogledom "nećeš valjda ti čitati što se nalazi u pismu" nastavila je
Stražarica:Ne, neću čitati ništa, samo moram viditi što se nalazi u koverti
Ja:Ahaa, hvala vam
-otvorila sam pismo i kada je vidla da se unutra nalazi papir klimnila mi je glavom da mogu otići. Otvorila sam papir i krenila čitati.

Draga moja kćeri

Oprosti mi što ti dolazim rijetko. Ali ne mogu te gledati takvu. Morala sam za Tursku. Matej je umro. Prije 2 tjedna. Više nije bilo nade za njega. Sve je bio lošiji. Žao mi je što si to saznala preko običnog komada papira i što nisam tu da te tješim, no morala sam za Tursku kao što sam ti to već napisala. Nismo bile dugo u stanu i vlasnik je rekao da ako ne mislimo bit tamo moramo otići. Otišla sam po stvari. Vraćam se u Hrvatsku. Doći ću ti čim prije.

                                            Voli te mama

-Ne...ne...ne može biti istina. Mog Mateja više nema. Ne mogu ja ovo. Plačem, ne stajem
...
Svaki dan tražim tabletu od stražarica. Jedam dan za glavu, drugi za mučninu, treći za stomak i tako stalno. Skupljam ih već 4 dana. Kada ih sakupim bar 6-7 napravit ću ono što sam trebala odavno. Ne mogu podnjeti ništa od toga.
...
Trenutno sjedim u wc-u i čekam nekakvu reakciju. Popila sam 10 tableta. Nema šanse da preživim. Barem ću biti sa Matejem. Napisala sam pismo i ostavila ga kraj sebe da ga mogu dati mojoj mami. Previše me sve boli i ne mogu ja ovo.
.
Osjećam umor. Napokon djeluje. Samo sam se prepustila i tama je obuzela sve.

Pisac POV

Reu su našli tek dan nakon. Bilo je pre kasno. Nažalost, nije uspijela pronaći krivca za Matejevu smrt, no sada su napokon zajedno. Baš kako je Rea htjela. Nisu imali priliku u životu, no sada je sigurno imaju gore tamo gdje ih nitko i ništa ne može rastaviti. Sada su dva anđela. Dva prelijepa zaljubljena anđela.

KRAJ

Iskreno, bilo mi je jako teško pisati ovaj dio. Na početku sam htjela da se završi sretno ova priča, ali tako nebi bila zanimljiva.

Želim se zahvaliti sweettdreamer jer mi je pomogla oko kraja ove priče i želim se zahvaliti svima koji su uzeli dio svog vremena kako bi pročitali ovu priču.

Što se tiče sljedeće priče, prvo ću napisati bar 10 djelova prije nego je počnem objavljivati. Ovu sam pisala dio po dio i objavljivala pa zbog toga nisam ni objavljivala redovno.

Ako vam se priča svidi pišite to u komentare i ostavljajte vote❤