Potreban [✔]

16. Potreban

Prošao je još jedan tjedan. Ash je trenutno u fazi kako naučiti spremiti lazanje sa mnom. Prije par dana smo otišli prvi put kod psihijatrice i pozitivno je uticalo na Asha, a sjećam se kako je bio nervozan putem kod nje.

"Biću cijelo vrijeme tu", tješila sam ga, lagano mu stiskajući ruku. Ash je duboko udahnuo.

"Bio sam do sada najmanje deset puta kod deset različitih psihijatara, ali plašim se da se ni ovog puta neće ništa promjeniti."

"Želiš li da se promjeni?"

"Želim."

"Onda će se i promjeniti."

Kada smo stigli u ordinaciju žena srednjih godina sa svezanom punđom i kockastim crnim okvirima za naočale me zamolila da sačekam ispred što i jesam na kraju uradila. Ash je bio u prostoriji sat ipo vremena, a kada je izašao putem do kuće je bio sasvim tih. Kada smo stigli u stan prišla sam mu sa leđa i zagrlila ga.

"Osjećam se bolje", kaže tiho i pogleda me krajem oka.

"Drago mi je to čuti."

Sad dok ga posmatram kako se pati oko slaganja lazanje ne mogu, a da se ne nasmijem i priđem mu pomoći. Sve češće smo provodili vrijeme jedno kod drugog u stanu i odlučili smo da ne idemo naglo sa našim odnosima što sam razumijela i prihvatila, a osim toga, bilo nam je lijepo ovako.

"Ubuduće ti praviš lazanje", kaže Ash i ja mu se narugam. Poljubio me brzo u obraz i skinuo kecelju koju sam ta natjerala da obuče. Očekivali smo Noaha na večeru, a Ash je rekao kako će doći još neko kod nas kao iznenađenje. Kada sam stavila lazanju da se peče otišla sam se brzo presvući u cvijetnu haljinu kratkih rukava te sam kosu raspustila u sitne lokne nastale od mojih pletenica. Našpricala sam par kapi parfema i sišla u dnevni boravak gdje je Ash sjedio i tipkao na mobitel.

"Kad je rekao Noah doći?"

"U pola šest", kažem i pogledam na sat. Bilo je pet sati i deset minuta.

"Sad moram izaći ispred zgrade da dočekam gosta", kaže Ash i ustaje se sa sofe.

"Još uvijek mi ne planiraš odati ko je?" Upitam radoznalo.

"Ne znaš tu osobu."

Izašao je vani i zatvorio vrata za sobom. Posljednjih dana je često pisao na mobitelu sa nekim, ali nije mi govorio ko je ni šta je, a ja ga nisam željela ispitivati. Mislim da je to ta osoba, ko god bila. Kada se vratio iza njega se pojavila mlada djevojka crne kose i predivnih zelenih očiju, imala je lijepu građu i nježno lice. Odjevena u košulju i hlače nosila je kesu sa poklonom i lagano mi prišla.

"Valeria, ovo je Dora", kaže Ash uz osmijeh dok je stojao između nas. Nasmijala sam se jer se ista situacija desila prije par sedmica sa njim i Noahom.

"Valeria, drago mi je", pružila sam djevojci ruku i lagano je stisnula.

"Donijela sam mali poklon", kaže dok izvlači ruku iz moje i pruži kesu.