Iza kulisa

¦ 22 ¦

"Gdje si planirao ići?" rekla sam mu dok sam izašla iz parkinga.

"Iskreno, bilo gdje samo da se maknem iz centra." rekao je sakrivajući se u auto od pogleda cura koje su mu zadavale. A onda kad su ugledale mene osmijeh im je samo splasnuo.

Preokrenula sam očima i zaputila se prema jednoj slastičarnici blizu Arene.

"Obećao si mi sladoled tako da idemo u slastičarnicu." rekla sam mu ulazeći u ulicu u kojoj se nalazila. Centar i Arena su udaljeni možda 5 minuta autom.

"Jesam, bez brige." nasmijao se okrenuvši se prema meni. Trebala je sva snaga da se ne nasmijem natrag.

Stala sam ispred slastičarnice u koju sam ulazila kao mala svaki dan nakon hokeja.

"Izlazi." rekla sam mu gaseći auto. Izašao je i zalupio vratima.

"Ej, pazi malo s tim vratima. Oštetit ćeš moju bebu." okrenula sam se prema njemu s ljutitim izrazom lica. "Ja ne nabijam tako s tvojim vratima." zaključala sam auto i prošla pored njega prema slastičarnici.

"Prvi put da čujem curu da tako govori o autu." čula sam ga kako je promrmljao.

"Kad svi ostali dobiju auto od svojih, ja sam svoj zaradila kao i ti." dodala sam otvarajući vrata. Samo je šutio i pratio me.

Čulo se zvonce koje je obavještavalo novog kupca na ulazu u malu slastičarnicu.

Bila je u kombinaciji bordo, zlatne i bijele boje sa tu i tamo crnim detaljima na pločicama.

Odmah na ulazu se nalazila škrinja sa sladoledima dok je iza škrinje bio šank koji je išao ukrug te se oko šanka moglo sjest za stol ili kao bar.

"Jeli to mene moje oči varaju." čuli smo ženski glas kako dolazi iz skladišta. Okrenuli smo se prema glasu i ugledali stariju gospođu. Krenula je prema nama s rukama preko usta.

"Mazikeen Smith." rekla je odmjerivši me od glave do pete, lagano sam klimnula glavom. Onda je pogledala iza mene i nasmijala se.

"I nije li to naš poznati hokejaš Liam Montgomery. " odmjerila je i Liama te u nas dvoje zajedno.

"Od kad ste mi prvi put ušli u ovu slastičarnicu, znala sam da ćete završiti zajedno. A gle vas sad. Odrasli i zaljubljeni." pokazala je na što smo se automatski odvojili jedan od drugoga.

"Mi nismo zajedno...." rekla sam joj dajući do znanja da ne znam njezino ime.

"Julia, dušo. Donosila sam vam sladoled svaki dan dok ste sjedili za onim tamo stolom pored prozora." pokazala je na naše staro mjesto. Sjetila sam se tko je ona, ali joj nikada nismo znali ime.

"Pa drago mi je upoznati vas." nasmijala sam joj se iskreno dok je ona otišla u šank i stala pored škrinje.

"Onda, jesu li vam se narudžbe promijenile ili su ostal-"

"Cheesecake - jogurt." Liam i ja smo rekli u isto vrijeme prekinuvši Juliu. Pogledali smo jedno u drugog te sam ga ja gledala mrkim pogledom dok se on samo nasmijao smišljajući nešto.

"Tako je, isti sladoled već 11 godina. Samo vas dvoje." rekla je više sama sebi uzimajući dva ista sladoleda sa osmjehom na licu. Cheesecake je zapravo bio moj najdraži, a jogurt Liamov. No kako smo ga stalno jeli, jednom smo se zamijenili i nastala je ta kombinacija.

Liam je kao i obećano platio sladolede te smo se zaputili za naš stol pokraj prozora.

"Znaš što sam razmišljao?" odjednom je rekao prekidajući tišinu. Sad više ni sladoled ne mogu u miru jest?