Dodir vjetra ( ZAVRŠENA)

19. Poglavlje

„ Dopusti da kažem, molim te! Sve riskiram s tobom, tražio si moju iskrenost. Tu sam i želim ti je dati, samo se nadam da je nećeš zloupotrijebiti i tako me slomiti do kraja."- pokušavala sam uhvatiti taj gram hrabrosti koji mi je trebao da to izustim.

„Nikada ti ne bih naudio Leuta. Barem toliko me poznaješ!"- uvrijeđeno je izustio.

„S ovim saznanjem dajem ti ogromno oružje u ruke. Ne samo protiv sebe, već i protiv svoje braće!"- izgovorivši to progutala sam knedlu koja je zastala u mom grlu teško se spuštajući.

„ Leuta!"- tiho je progovorio.

„Da Amaliel! Ovim saznanjem možeš da uništiš Čuvare jednim potezom! Nije mi lako ovo izustiti jer time i tebe stavljam u još veću opasnost. Želiš li čuti istinu? Poslije ovog više nema povratka natrag. Moram da čujem te riječi, da se slažeš."

„ Želim čuti!"- vidjela sam mu znatiželju u očima koja je bila jača od njega samog, izgovorio je ove riječi a da nije ni promislio.

Nadam se da neću pogriješiti otkrivši mu tajnu o sebi, o nama. Nije mi ovo ni najmanje lako izustiti, mi smo eonima bili tišina, prašina, mit, samo šapat u tihoj noći. Ovime mu polažem naše živote pred noge. Ogledala sam se oko sebe po kamenim zidovima kojima je odzvanjao naš zvuk. Tiho me promatrao strpljivo čekajući. Ne želim kao svjedoke ove zidove. Uhvatila sam ga za ruku i povukla prema stepenicama ka zvoniku. Nije protestirao već me slijedio bez riječi, prepustivši mi se potpuno. Stigavši na zvonik raširio je svoja magična krila zagrlivši me njima, uživala sam u njihovoj mekoći polako prolazeći prstima po perju. Zažmirio je i uzdigao glavu uživajući u mom dodiru tiho stenjući uzdisao. Sa krila sam pošla polagano prema njegovom golom torzu bez ijedne dlačice na napetim mišićima dok mu se koža sjala na suncu kao da je posuta zlatnom prašinom. Omotao je oko mene svoje snažne ruke te nas podignuo u zrak moćno zamahnuvši dok su mu se mišići na leđima napinjali od napora. Prepustila sam mu se cijelim tijelom naslonivši glavu na njegovo rame dok sam mu noge omotala oko struka. Trebala sam tu njegovu blizinu poput najjače droge, kao kad ovisnik treba novu dozu, kroz moje tijelo prolazili su lagani drhtaji trzajući mi tijelo.

„Leuta!"- tiho je šaputao moje ime kontrolirajući se da me ne uzme u letu.

Njegov baršunast glas i meka te čvrsta koža djelovali su kao afrodizijak na mene, u mojoj nutrini stala se skupljati ista ona vatra s još većim žarom polako puneći moje tijelo vrućinom, koja se skupljala u mom donjem trbuhu tražeći najkraći put da napusti moje tijelo, da osjetim olakšanje. Ne mogavši kontrolirati svoje tijelo krenula sam da se trljam o njega želeći upiti njegov miris što više. Uplela sam mu prste u kosu i pritisnula glavu na svoju uzevši te sočne usne kao da ih posjedujem. Želim ga sada, odmah, tu! Ne mogu više čekati, moram ga imati pod svaku cijenu. Produbio je poljubac uguravši mi svoj debeli jezik u usta zadirkivajući moj polako ga mazeći, izazivajući ga da mu se prepusti.

„Leuta, moramo stati ili se neću moći zaustaviti!"- izgovorio je u jednom dahu hripajući za zrakom dok je naslonio svoju glavu na moju koristeći svu svoju snagu za kontrolu nad sobom.

„ Ne želim stati! Trebam te! Voli me Amaliel! Voli me!"- izgovorila sam mu u usne ne dajući mu priliku da se predomisli i ode ili da se ja predomislim. Trebam ga.

Čvršće sam se uhvatila za njega, predajući mu se sva, tijelom i dušom. Uzeo je moje usne po prvi put onako istinski, čvrsto i željno. Upleo je svoje dugačke prste u moju kosu i lagano mi glavu povukao prema natrag da produži poljubac. Iz njegovog grla izašao je onaj pomalo životinjski grgljaj koji je prodrmao moje tijelo iz same srži, koja je buktjela u meni od želje za njim. Podigao je moje tijelo kao da ne težim ni malo te me spustio na leđa po mekom oblaku. Prepustila sam se njegovim usnama koje nisu dvoumile ni sekunde, polako izazivajući navale strasti i slale sitne trnce po mom cijelom tijelu. Kako je usnama putovao po mojoj ključnoj kosti rukama je skidao svaki komad moje odjeće čisteći si put do moje kože.