Nisam smjela da se zaljubim u tebe

Ponovni susret

I tako ,prolaze prokleto dugi sati... I cini mi se, da svaki minut duze traje. A Harrya nigdje. Valjda se sprema za put. A ja?

Ja sjedim i cekam,ni sama ne znam sta.Mozda neko cudo,da telefon zazvoni ili zavibrira.Samo da mu cujem glas,Zelim nesto. Zelim neku poruku da znam da me se i dalje sjeca,zelim da znam da me i dalje voli...Ali nista od toga.

Od kako je Tayler umro ne mogu da spavam kako treba,okupiraju me u sred noci neke nase price,neki nasi dogadjaji. Okupiraju me sjecanja.Nekad ona losa,a nekad ona lijepa.I dok me on od gore posmatra ja placem. Placem zbog svega sto smo nekada imali a ato nikada vise necemo moci.A i te suze,sta njima postizem? Ama bas nista. Suzama ne mogu vratiti Taylera,suzama ne mogu natjerati Harrya da ostane. Suze su samo znak da se u nama nakupilo previse toga. I nikada necu razumjeti ljude koji ne placu. Ali,i divim im se. To su jaki ljudi.

Danas idem kod Taylerovih roditelja. Ne zelim da njih dvoje prosto nestanu iz mog

zivota nakon Taylerove smrti. Valjda ce i meni i njima prijati prijateljsko lice u ovim teskim trenucima. Nakon sto sam ustala,obavila sam higijenu i obukla se,pa krenula ka kuci Taylerovih roditelja. Nevoljno sam koracala ulicom sve dok u jednom dvoristu nisam primjetila drvo mandarina. Mandarine me uvjek posjete na Taylera. Koliko ih je samo volio...

Kada sam se posle dvadesetak minuta pojavila pred vratima Taylerovih roditelja,jedina stvar o kojoj sam razmisljala je kako da foliram osmjeh. Udahnula sam i pozvonila. Sekundu kasnije mi je otvorila Taylerova majka. -Darcy duso- Sapnula mi je na uvo dok me je grlila. -Pa kako si- pitala mee kada sam sjela na kauc u dnevnoj sobi.-Dobro sam,Vi?- odgovorila sam kada je sjela pored mene.-Ah,kako mogu biti,Dzon je otisao na posao a ja evo me,ovdje sjedim,i tako po cjeli dan.-rekla je. Kada pogledam u oci ove izmucene zene,vidim Taylera. Jagodice,usne...skroz su isti. Tayler i ona imaju iste oci. To jeste ima li su. Koliko joj je samo licio.-Da li si za caj-pitala me je ustajuci. Potvrdno sam klimnula glavom i ona je otisla ka kuhinji.

Prosla sam pogledom po prostoriji,toliko uspomena na njihovog sina jedinca. Na

jednoj slici je Tayler,kada je imao otprilike dvije godine. Uvjek je imao tu plavu kosu i te najljepse oci. Sjedi u pjesku na nekoj plazi. Tu je druga,pa treca,zatim cetvrta slika... Kako je samo njoj,kada zna da ce sinov lik vidjeti jedino na fotografijama? -Uvjek je bio najljepsi-rekla je dolazeci iz kuhinje sa cajom. Spustila ga je na sto i stala pored mene. -Znam ja,da imalo ljepse djece od njega ali ja sam ubjedjena da je on bio najljepse dijete na svijetu.-rekla je kroz suze. -I bio je - rekla sam. -Tu je tek rodjen...-pokazala je rukom na sliku iznad- Ko bi rekao da cu ga sjutra sahraniti?-rekla je ne mogavsi da se obuzda. Cvrsto sam je zagrlila,pokusavajuci da je utjesim. - Nemojte,znate da Tayler ne bi mogao da podnese da Vas gleda kako placete. Molim Vas -rekla sam i ni sama ne znam kako,obrisala je suze i rekla.- U pravu si.Tayler mi nikada nije dao da placem,necu ni sada. Uzmi caj-- U koliko sati mu je sjutra sahrana- pitala sam uzimajuci vreo caj.-U deset. Znas Darcy,mislim da je izabrao pravu osobu da mu drzi govor na sahrani-rekla je..

Kada sam se uhvatila za kvaku cula sam njen glas -Darcy?--Da,gospodjo MCWilliams?- -Nije ni cudo sto te je toliko volio.- Rekla je.Nisam znala sta da kazem. Nasmijala sam joj se i zadnji put ,i izasla.

Nekoliko ulica dalje srela sam jednog stranca. Nekada smo bili bliski. Pitam se sjeca li me se kao sto se ja sjecam njega? -Darcy-rekao je kada vec vise nije mogao da se pravi da me ne vidi.-Zdravo Harry-rekla sam. Koliko smo samo nekada pricali,a sada? Samo stranca dva..

-Izvini zurim,moram da idem-pokusao je da ode,ponovo. -Harry,prestani da me ignorises.-viknula sam na sto se okrenuo. Pogledajuci u njegove oci,vidjela sam tugu. Neopisivu. Takav tuzan pogled nikada nisam vidjela. -Zar ne shvatas? Kada tebe vidim,kao da vidim njega a to ne mogu da podnesem! - Te njegove smaragdno zelene oci,nekada oci osobe pune utjehe,sada su oci osobe kojoj treba utjeha. - Znam da je tesko,ni meni nije niata lakse.- - Ja ne mogu da podnesem,ovaj grad me posjeca na njega. Zato moram da odem.-rekao je.-Da li si ikada razmislio kako ce meni biti bez tebe? I sada kada ne pricamo,ja bar znam da si tu,u istom gradu.- Moje oci pocele su da se pune suzama. Otvaram srce ovom idiotu ispred mene. Pokusava nesto da kaze ali ja nastavljam. -I znam da ces nekoliko sati posle njegove sahrane otici. I zaboraviti da sam ja ikada postojala.--Nikada u zivotu necu moci da te zaboravim,Darcy--Nemoj. Nemoj da obecavas nesto,nesto sto znas da neces moci da ispunis.-rekla sam brisuci suze. -Tesko je Darcy,ne mogu vise.-Oboje smo plakali,ko bi rekao? -Mozes!I moras! Ako ne zbog mene onda uradi to zbog Taylera. Znas da ti nikada ne bi dao da places. A pogotovo ne zbog njega.-Samo me je gledao.Oboje smo cutali,i gledali se.Ociju punih suza. U jednom trenu samo se sagnuo i njegove usne su se spustile na moje. Mislim da je u tom trenu sve okolo stalo...Nas prvi poljubac. Poljubac koji sam toliko noci neprekidno sanjala. Sa njim. Sa Harryem.

Izvinjavamo se sto nocas izbacamo price,ali imamo dobar razlog za to. Moja drugarica i ja sjutra idemo u Dansku.Stvarno nam je zao zato sto je poglavlje kratko ali nadamo se da ce Vam se svidjeti.Hvala vam unaprijed! I zao nam je.