Najslađa Pogreška✔ završena

Peto poglavlje

Korina

Skamenila sam se. Prestala sam disati. Ne osjećam ništa osim srca koje prijeti da će mi iskočiti iz grudi. Osjećam Tannerovu ruku oko svojih ramena, osjećam pogled starije gospođe koja me gleda kao da sam najgore zlo na svijetu. Muškarac iza nje nije nešto bolji. Pogled mu je mračan, a šake steže i to očito da ih vidim. Zatim pogled preusmjerim na Tannera koji moj odmah nađe dok mu u očima vidim molbu. Vidim i molbu i neku vrstu boli i ne znam što se događa, ali znam da trebam neke odgovore. I to odmah.

Malo sam se odmaknula do Tannera i samo sam u glavi mozgala što da napravim. Zašto me opće doveo u tu situaciju? Zašto baš ja i zašto me nije makar obavijestio i pitao želim li se praviti. Moram ga odvesti nekamo na samo da ga upitam par pitanja.

„Tanner možeš li mi doći na sekundu pomoći?" On me iste sekunde samo pogledao i samo klimnuo.

Krenula sam na svoju polovicu stana te sam samo stala pokraj vrećica i uzela ih u ruke te smo se zaputili do kuhinje i samo sam se okrenula prema njemu i samo prekrižila ruke na prsima.

„Znam, znam što ćeš reći i imaš pravo." I dalje ga gledam kao da ga želim ubiti jer želim. „Mama me, ajmo reć ucjenjuje. Rekla je da se moram zaručiti jer će u protivnome napraviti sve da mi uzmu Lenu."

Moj izraz lica se odmah promijenio. Ruke sam spustila sa strane i samo ga gledala sa sažaljenjem jer ovo stvarno nije normalno. Tko je ona da mu uzme dijete? Nitko i ništa. Dobro, istina je da mu je majka, ali Lena je i njena unuka, njena krv.

„Ne razumijem. Ona od tebe traži da se zaručiš sa nekime jer će ti u protivnome oduzeti Lenu?" Gledam ga i slušam sama sebi i ne vjerujem što sam pitala.

Tanner je samo klimnuo. „Da prijeti mi Lenom. Moji su više tradicionalni ljudi i ne mogu prihvatiti da ja sam odgajam Lenu i još zato jer ne znam tko je Lenina majka. Stvarno ne znam, ali to je priča za neki drugi put. Mislim ako ćeš htjet ćuti, ali sada nisam raspoložen da o tome nešto govorim."

„O Bože, ja, nikada ne bih rekla da je situacija takva. Mislim Lena je stvarno mala kopija tebe, ali upravu si. Nećemo sada o tome, ali naravno da me zanima nešto više."

Tanner je opet klimnuo i to mu je ne znam ni sama koji put da mi je danas klimnuo. Što da radim? Jedan dio mene se stavio na njegovo mjesto i ja bih također sve napravila da mi ne odvedu Nou. Napravila bi sve bez razmišljanja i zato ga nikako ne osuđujem. Iako me mogao obavijestiti, ali s druge strane i on je doveden pred gotov čin pa i to moram uzeti u obzir. Sve je to previše, ali majčinski instinkt zna što treba.

Skupila sam svu hrabrost koju imam u sebi i samo klimnula, a onda i njega navela da me pogleda. Ne znam hoću li požaliti, ali ako idem u to onda moram i ja imati neke koristi i točno znam što želim.

„Prihvaćam. Glumit ću tvoju djevojku, ali još me nisi zaprosio. Glumit ću sve dok oni ne odustanu od toga i onda se svatko vraća na svoj put i sve ovo ćemo zaboraviti. Međutim imam i ja nešto što želim."

„Naravno, sve ću napraviti samo reci što želiš zauzvrat." Ovo će biti dobro, ma bit će predobro.

„Želim da mi javljaš neke vijesti iz postaje o uhićenjima ili bilo čemu prije nego to izađe van za novinare. Želim biti prva koja će to znati i ako ćeš biti u mogućnosti da mi kažeš lokaciju gdje ideš kako bi mogla biti u prvim redovima i sve sama uhvatila."

„Jesi ti normalna Korina. Sama znaš da ja to ne smijem, ne mogu. Svi dobijete sve isti dan i ne možemo nekome davati prije nego što odbor odluči."

Dobro, dečko je malo tvrđi nego što sam mislila, ali ništa što ja ne mogu omekšati. Napravit će to jer mora ako želi da glumim. „Slušaj me Tanner, ti želiš zadržati Lenu, a ja želim promaknuće koje mi je oduzeto prije par mjeseci jer je Noa završio u bolnici i nisam mogla doći na posao. Ovako ćemo oboje imati koristi, a sada je na tebi hoćeš li uzeti ili odbaciti ponudu."