Stajala sam na litici. Litici života i smrti. Na jednoj strani sjalo je bijelo svijetlo, a na drugoj tama. Koračala sam, pažljivo. Zatim sve brže i brže dok se nisam zaletjela u tamu. Ponovno sam bila vraćena u svijet ljudi. Zašto ste začuđeni? Emma Sommers 11.8.2015. (iako mi je ovo treći put, prva dva nisam zapamtila pa sam htjela neka ovo bude službeno) Hvala ljudi, stvarno ste me usrećili. :D 8.5.2016.- prešla 2k. Jao ljudi pa naj ste, puno vam hvala što izdvajate vrijeme da pročitate priču. :D 25.9.2016.- 3k Hvala :D

Pisac, osoba koja svojim rukama stvara isto onoliko koliko i uništava, ponekad naiđe na prepreku. Tapkajući svojim prstima po papiru, pisac ponekad naiđe na zid kojeg ne može preskočiti ili rijeku koja je preduboka i toliko divlja da ju ne može preplivati. I onda se pisac nađe u pomutnji, pokušavajući složiti misli koje je imao u glavi, pokušavajući dovršiti djelo koje je započeo. Ali ne uspjeva mu i on diže ruke. No što onda kada se piscu dogodi da mu jedna olujna, kišna većer donese avanturu koju nikada neće zaboraviti? Što kada se pisac probudi u jednom od svijetova koje je svojim perom počeo stvarati, ali ga nikada nije dovršio? Što kada pisac, prolazeći kroz svijetove i upoznavajući ljude koje je on sam stvorio, shvati da je njegova dužnost tim svijetovima podariti sretan završetak kako bi duše koje lutaju njegovim ispisanim stranicama napokon mogle doživjeti spokojan kraj? Jedan pisac, nekoliko teških putovanja i spoznaja koja potom dolazi - promjenit će cijeli njegov život. Priča napisana nedavno, a ostavljam ju ovdje prije odlaska na godišnji i trotjednog odmaranja i pisanja daleko od interneta i ove urbane džungle u kojoj živim. Hope you like it :) komentirajte, bacajte kritike, i tako to. And enjoy :)