O smrti sedmorice momaka se nakon 25 godina ponovo prica.Da li ce misterija napokon biti resena?

"Mi nikad nismo umeli da plačemo na glas lažni ponos ide korak ispred nas Svako "zauvek" je laž kad "zbogom" reći znaš onom kome se od srca otkidaš." Započeto: 05.04.2018. Završeno: 08.05.2018. Cover by: -Your-last-wish- #34 IN FANFICTION - 05/01/2018 #21 IN FANFICTION - 05/05/2018 #1 IN SAD - 05/17/2018

Da li je moguće spasiti nekoga ko je već mrtav? Ljubav je čudna stvar,znam da ste ovo negdje već čuli.Kažem to jer ljubav navodi na neke nelogične poteze.Ja se nisam uspjela sačuvati. Tu sam da ga vratim.Čekam taj dan,taj užasni kišoviti dan,da se desi ponovo,ali sam ovaj put ja ta koja bira šta će da bude. "Ovo između nas traje duže" "Lena,oboje smo svjesni prstena" "Ti si moj" #12 - yoongi

#3 bts "Zašto?" Zašto, šta zašto?-pitala sam ga "Zašto pričaš s drugim momcima?" Poljubio me je.. Šta hoće? Jade:Zašto onaj momak uporno gleda u nas otkako smo ušle u bus? Osvrnula sam se. "to je Hyungwon. Došao je u moj razred prošle godine. "Ubica je ovdje?" "ne brini, tebi nece nista" "znaci neko koga znam.." "Taehyung je slatkica" "ti si mi kao sestra" rekao je dok je istrazivao moj pogled i moje misli koje su se lako dale procitati "Volim te" "Oprosti mi. Uvijek ces imati mjesto u mom srcu" Za njega sam dala zivot, on to zasluzuje on je spasio moj

~Ni cvijeće ni zelenilo ga više ne opisuju... Sada je u njegovim očima samo tama~ Ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata.

,,Sa tobom ništa nije uredu!" ,,Propalice!" ,,Parazitu!" ,,Da li ovo tvoji roditelji, koji su dali svoj život za tebe, zaslužuju?" To je bilo sve što sam čula. To je bilo sve što je govorio neki zamišljeni glas, dok su ze zidovi polako stješnjavali i gušili me. Da... To sam panična ja... Međutim, pravo je pitanje mogu li se podijeti!?

Je li nas sudbina razdvojila samo da bi nas ponovo spojila? Da li je Bog nešto planirao za nas? Da li smo bili daleko jedan od drugog, da shvatimo koliko se zapravo volimo, ili da shvatimo da smo si bili nepotrebni. On se nije promijenio... Ostao je isti... Ostvario je svoj san, postao megapopularan, ali je ostao onaj ležerni srednjoškolac koji me spasio propasti. ,,A ja? Jesam li se ja promijenila?", odjednom mi je palo na pamet. Mislila sam da će primijetiti moju dužu kosu, možda obline koje sam nekoć skrivaka, haljinu koju sam obukla. ,,Ti? Nikada se nećeš promijeniti! Vidim samo tvoje srce, a ono je jednako zlatno kao i prije." Da... Zasigurno se nije promijenio...

"Znaš, kada bi me neko upravo sada pitao šta za mene predstavlja reč 'sreća', bez oklevanja bih izgovorio tvoje ime." |Najviši rank: #4 u Fanfiction-u| |17/09/2017| Knjiga sadrži pojedine 15+ scene. Cover by: -your-last-wish- ❤