Do pre godinu ipo dana Matea su svi zezali.Nazivali bi ga sgoljavi streber,gurali su ga ,smejali se ali..on je to preokrenuo.Za manje od dva meseca Mateo je proradio na svom izgledu.Bio je mrsav ali sada je savršeno zategnut,umesto konštatih ruku sada ima misicave ruke i savršno rasirena ramena.Sada sa njim mnogi se i plase da progovore.Sve osim izgleda mu je ostalo isto..uci,ima savrsene ocene ali sada su ostali oprezni kad pricaju sa njim Tijana i Mateo se nisu mnogo razlikovali pre ali sada jesu.On je bio popularan,ona je bila osoba koja je za vredanje i ismejavanje ali je znala da je da je Mateo nikad nece vredati kao oni.On je cak i stoti ali Tijani se nesvida sto..je iskoriscava. Svaki put kad ode kod njega da rade neki projekat,domaci ona zavrsi u njegovom krevetu a sutra..on se pravi kao da se nista nije desilo. Ona njega voli a on..

Idiot je ne samo jedan od najvažnijih romana F. M. Dostojevskoga, nego i jedan od najutjecajnijih i najcjenjenijih romana svjetske književnosti uopće, te preteča suvremenog psihološkog romana. Središnji lik romana je idealan, moralan, dobar i human lik mladog kneza Miškina, "idiota", koji se po povratku iz švicarskog sanatorija, gdje se više godina liječio od epileptičnih napadaja, u Petrograd, zatiče usred iskvarenog, materijalističkog i nemoralnog svijeta i međuljudskih odnosa raznolike galerije likova, kako društvene elite, tako i siromašnog polusvijeta. Jednostavan i istovremeno ingeniozan poput djeteta, Miškin ne poznaje laž i licemjerje, ne razumije i ne cijeni novac, ne snalazi se u složenim proračunatim ljubavnim, bračnim i obiteljskim odnosima, pa njegova dobrota, naivnost i društvena nefunkcionalnost u takvom okružju dovode do katastrofe. Ideja opisivanja sudbine, kako Dostojevski sam kaže, "apsolutno divna čovjeka", rađala se kod autora postepeno. U pismu svojoj nećakinji Dostojevski tijekom stvaranja Idiota piše: "Svi pisci, ne samo naši, nego čak i svi europski, koji se god prihvatio da prikaže apsolutnu divotu - svi su zatajili do jednoga. Taj je zadatak, naime, neizmjerno težak. Divota je ideal, a ideal - ni naš, ni ideal civilizirane Europe - nije još ni približno ostvaren." Svoga Miškina Dostojevski oblikuje najviše po uzoru na Don Quijotea, roman kojega je izuzetno cijenio i kojega se često spominje u romanu, ali i druge slične likove iz europskih književnosti, a u sferi duhovnosti i prema Kristu.