Travis Daniels, samotnjak, čudak u svojoj školi. O nikome nema toliko glasina kao o njemu, dečku koji hoda školskim hodnicima pognute glave sa kapuljačom nabijenom na glavu. Neki kažu da je ovisnik o drogi, dok drugi govore da je siroče jer je sa pet godina navodno ubio svoje roditelje. Smiješno je stvarno, što sve o njemu nisu rekli, jer ipak, da je ubio svije roditelje ja bih prva znala. Jedina istinita stvar jest da je čudak, jer tko nebi bio čudan, pogotovo kada može vidjeti mrtve. Kako to znam? Ne, nisam mrtva. Ja sam nešto puno gore. Ja jesam Smrt. ********* Nešto se događa sa mrtvima. Duše, nakon smrti ostaju zarobljene u svojem tijelu, propadaju zajedno s njim. I Smrt je ta koja treba vratiti ravnotežu u dimenzije. Život Travisa je dosta težak kakav je, što će se desiti kada se u njega uplete Smrt i počne se upletati u njegov život sa svrhom da dozna više o njegovom neobičnom talentu? edit 5 godina kasnije: BJEŽITE ČIM DALJE AKO VAS JOŠ MOZAK SLUŽI, OVO PISALO 15GOD IDIOT DETE

Nova škola, novi grad, skrivene moći i život koji se otima kontroli. Nemaju svi negativci loše namjere, niti shvaćaju da su postali jedni jer ono za što se bore smatraju dobrim. A ono za što se Hope Denvers bori je sreća. Razlog je dobar, samo što je način kojim pokušava doći do nje upitan. I na kraju će je koštati svega što je putem stekla. Nevini ciljevi ponekad nisu vrijedni posljedica. (Pod kratkom pauzom :)) edit: zaboravite na ovo hvala

Život sedamnaestogodišnje Jannat Mary Elgort se mijenja nakon što je roditelji upisuju na Akademiju gospođice Smithson za nadarene mlade, tajanstveno sveučilište u kojemu mladi s istaknutim sposobnostima uče kako ih primjenjivati i unaprijeđivati. Uskoro nakon Jannatina dolaska na Akademiju, jedna od njezinih suučenica umire tragičnom, ali vrlo čudnom smrću, te Jannat počinje sumnjati da Akademija nije mjesto kakvo su njoj i ostalim običnim građanima opisivali.

Eileen Winchester je još kao desetogodišnjakinja izgubila majku u prometnoj nesreći, pod vrlo čudnim okolnostima. Šest godina kasnije joj se počinju događati čudne stvari- netko je stalno prati i promatra, na ruci joj se pojavljuje tajanstveni biljeg. Uvjerena da se iza smrti njezine majke skriva nešto puno više od obične prometne nesreće, Eileen počinje istraživati uz podršku svog najboljeg prijatelja, nadajući se da će tako otkriti mračne tajne koje kriju prošlost njezine obitelji i majčina smrt te, možda, svoju tamnu stranu.

Postoji cijeli svijet koji Azora tek mora otkriti. To je naš svijet. Vremena su se promijenila, ljudi su se promijenili i negdje usput zaboravili na magične rase, natjeravši ih da sakriju svoje postojanje. Azora potječe iz jedne od tih skrivenih rasa čiji dom se nalazi ispod površine mora. Odbačena, sama i nevoljena, nada u bolju budućnost čini joj se nedostižnom. Ali tada joj život daje priliku da uđe u svijet ljudi, a da bi to mogla, mora dopustiti da je promijene na načine koje nikada nije smatrala mogućima. U školi stvorenoj za skrivene rase, uči kako se neprimjetno stopiti s ljudskim svijetom. Mora naučiti mnoge lekcije, upoznati mnoga mitska bića, no jedna stvar o kojoj nikada nije ni sanjala jest da bi jedna domaća zadaća mogla promijeniti nečiji život zauvijek. S prijateljima uza se, Azora će dopustiti svojoj znatiželji da je povede na put prema otkriću, ne bi li rasvijetlila najveću tajnu u povijesti svoje rase. Žanr: Fantasy / Urban Fantasy Status: DOVRŠENA

Anabelle Wonder je mlada sedamnaestogodišnjakinja koja je živila normalan i jednostavan život sve do trenutka koji je presudio njezinu sudbinu. U ovoj priči osim njene sudbine ovisit će njezina sreća vezana uz ljubav. Hoće li Anabelle otkriti što joj sudbina nosi? Kako će se nositi s njom? 24.5.2018 #1 U FANTASY "Zašto ne bi otišao s njom?" "Ne vidim te s njom. I nije prikladno za tvoj stalež da hodaš uokolo s takvim bićem. Ona živi u tvojoj sjeni i tako će ostati. Za nju nema budućnosti ovdje." , primaknula mu se kako bi mu to rekla bez da itko drugi čuje, ali kako sam bila odmah iza njega sve sam čula. Nisam ostala ni sekundu dulje nakon toga nego sam se okrenula i brzim koracima uputila prema izlazu iz dvorane. Putem su mi se vile izmicale i puštale me da prođem što me je iskreno začudilo. Uputila sam se u svoju sobu gore na katu i zaključala vrata iza sebe odmah čim sam ušla. Osjećala sam da ću početi plakati, htjela sam zapravo vrištati, razbiti nešto. Htjela sam sve izbaciti iz sebe. Znala sam da ne pripadam ovdje, ali i dalje su mi trljali sol na ranu glede toga. Gdje god bi došla gledali bi me s gađenjem. Pričali bi međusobno kako ovdje ne pripadam, i sada kada je kraljica to rekla, realizacija me udarila. Ne samo da me udarila, više je bio osjećaj kao da me je pokupio teretni vlak i da me je svaki vagon posebno gazio.