Bežeći od nepravde, otuđi će se od svih najmilijih. Živeti daleko, postati hladna santa leda sve dok ne sretne svoju vatricu da otopi led.

Njegov mir i staloženost može samo jedno da uzdrma, a to je ona. Plava Šeherzada koa je za cijeli svijet vesela i vedra, a samo njemu će pokazati svoju ranjivost. Konačno će njegov mrak dobiti i svoje sunce.

Uvijek na metar od spasa, a onda se pojavila ona da ga spasi...

Kao da je poslat sa neba da je spase i bude spašen.

Kada se nakon niza godina pronadju, sa željom jednog covjeka da budu jedno pored drugog, nisu ni svjesni da su živjeli na metar od srca.

"Uzeli su mi sve. Uzeli su mi sjaj, život, uništili me za zauvijek. Ne sjećam se ničega više. Volio bih da se ne sjećam ni ovoga, ali te slike i ta sjećanja su jedino što imam u glavi. To je ono što me proganja danima, noćima, mjesecima. Postao sam olupina, ništa više nisam." Angel Jones godinama je bio borac iz kaveza. Uvijek pobjednik, uvijek najbolji. Onaj koji je na vrhu. Onaj koji je u jednoj noći izgubio sve. Svjetlo svog života, snagu i svijest. Slomljen bolom Angel završava u sanatoriju. Nakon oporavka tu upoznaje čovjeka koji će mu pomoći da osveti smrt svoje sestre i pobijedi njihovog zajedničkog neprijatelja. Kako se slomljene duše uvijek pronalaze, ondje upoznaje i djevojku koja će promijeniti njegov život i uz koju će se ponovno osjetiti živim. Priča je ovo o ljubavi, borbi, osveti i hrabrosti. Pisana od: 23.10.2020-18.12.2020. 24.01.- 24.02. 2021. #1 in shortstory

Neke ljubavi nisu suđene ma koliko jake bile. A, neke se ne bi ni rodile da nije bilo tih nesuđenih. Ponekad se iz velike tuge rađaju najveće i najljepše ljubavi. Priča o velikoj i zabranjenoj ljubavi dvoje mladih koja nastavlja da živi i nakon njih. Ljubavi koja se iznova rađa i spaja one koji su suđeni jedno drugome. Pisana od 28.05-16.06.2021

Udarac boli, ali prođe. Nekad... Rana peče, ali zaceli. Jednom... Metak te, ili ubije, ili obeleži. Zauvek... Izdaja skupo košta i dugo se pamti. Predugo... A obećanje? To vam je, rođaci, svetinja! U mom svetu. Čak i kad se ne izgovori. Zovem se Nemanja. I pre svega sam brat i ortak. I sve bih učinio da održim reč. A, ona... Ona je sestra mog najbližeg ortaka. I moje obećanje. I cena koju ne znam da li ću moći podneti. Jer sa njom, zaboravio sam. Čak i na obećanje. Zanima vas kako? Ispričaću vam...

Sve što sam mislio da znam o patnji, bilo je smešno kada sam upoznao nju. Sve što sam mislila da znam o sebi, palo je u vodu kada sam upoznala njega. Bila je žena kojoj je trebala pomoć. A ja nisam bio sposoban da pomognem ni sebi. Bio je izgubljeni dečak u telu muškarca koji je želeo da pomogne. Ali nije mogao sam, pa je tražio uslugu. Bili smo tako loši, a tako dobri jedno drugom. Da, bili smo... Ali, možemo li biti dobri i drugima? Ili bar onom, čija budućnost zavisi od nas... Jedino smo tišinu voleli oboje... Jer je tako puno govorila umesto nas... A, jedino su reči mogle da nas zadrže zajedno... Jer, ćutanjem smo puštali da prošlost vodi glavnu reč... Ovo je priča o Iskri i Luki. I njihovoj želji da jedan tinejdžer ima porodicu koja će ga izvesti na pravi put!

Drugari, ovo je moj prvenac... Priču o Manji i Damjanu imala sam u glavi već neko vreme, ali nikada pre se nisam usudila da je bacim na papir... Na nagovor meni jako dragih osoba, ipak sam se odvažila i volela bih da mi se pridružite na ovom veoma zanimljivom putovanju :) Unapred vam hvala na odvojenom vremenu i komentarima! S ljubavlju AnnaB