\poezija je ono što želiš da šaputaš dok se utapaš/

Svi imamo tu jednu osobu s kojom nismo znali kako postupati, a voljeli smo ju, bez riječi i pravila. Toliko toga rekli smo krivo, povrijedili jedno drugo toliko samo kako se ne bismo voljeli. Mržnjom smo pokušali ugušiti tu iskru koja trinja u nama, ali kod nje šansu dobiješ samo jednom. Takva stijena dozvoli ti samo jednom da joj priđeš dovoljno blizu da vidiš njene pukotine. I sve što sam ikada trebao reći, ostalo je u meni. Sve što sam ti trebao reći, a nisam. Ovo je moja perspektiva. - Toni

Nakon tragične smrti svoje najbolje prijateljice Sofije, šesnaestogodišnja Adelle se s bratom Alexom seli u drugi kraj grada. Novi početak trebalo je da bude izlaz iz tuge, ali za Adelle on postaje tek početak kraja. U novoj školi, sve joj je strano - ulice, lica, tišina u kojoj Sofijin glas više ne postoji. No, jedno lice joj ostaje u sjećanju: Hunter. On je Alexin bivši prijatelj, sada zakleti neprijatelj, i dečko za kog Adelle osjeća nešto što nikako ne smije da osjeti. Nešto mračno i neodoljivo. Hunter i Alexa skrivaju nešto. Nešto što je bilo prisutno i one noći kada je Sofija poginula. Adelle počinje sumnjati da ono što joj je rečeno - nije cijela istina. Kako ulazi dublje u njihove prošle živote, otkriva tragove koji vode do ilegalnih trka, tajni iz djetinjstva i neizgovorenih izdaja. Dok pokušava pronaći istinu o smrti najbolje prijateljice, Adelle se suočava s ljubavlju koju ne može kontrolisati, bratom kojeg više ne prepoznaje i istinama koje mogu uništiti sve što je ostalo od nje. Jer ono što je izgubljeno možda se ne može vratiti, ali ono što je zakopano - uvijek ispliva na površinu.