"Ma hajde, Harry", rekla sam svome najboljem prijatelju dok sam mu se primicala sve više na krevetu, "Poljubi me." Polako se odmicao unatrag. Prilazila sam mu sve bliže. "Ovaj... M-mislim da n-nije trenutak. Moramo riješiti zadaću iz matematike", izmotavao se. Znala sam zašto to i radi, no nisam htjela odustati. Kut usana izvio mi se u malen osmijeh. Sad ili nikad. Prišla sam mu najbliže što sam mogla, napućila usne i bacila se na njega pokušavajući ga poljubiti. Bila sam mu tako blizu i naše usne su razdvajali centimetri, ali je on odjednom stavio svoj dlan preko mojih usana. "Hmfsagh", bio je zvuk koji je izašao s mojih usana. Htjela sam ga upitati zašto je to učinio, makar sam znala zašto, ali su moje riječi zvučale kao besmisleno mrmljanje jer ih je Harryeva ruka sprječavala da zvuče onako kako su trebale. Pogledao me ravno u oči. Oh, da. Osjećala sam to. Konačno će puknuti poput kokice i priznati. "Hayley,", zaustio je, "moram ti nešto reći." Zastao je i par sekundi šutio. Usne su mi se izvile u osmijeh koji on nije mogao vidjeti kada je konačno rekao ono što sam čekala da mi prizna toliko dugo: "Ja sam gay."